Marko Tomaš je rođen u Ljubljani 1978. godine. Osnovnu školu je pohađao u Mostaru i Kljajićevu. Gimnaziju završio u Somboru. Jedan je od pokretača i urednika časopisa Kolaps i pripadajuće biblioteke. Jedan je od inicijatora muzičkog festivala Beton u Mostaru. Novinske tekstove objavljivao u BH Danima, Glasu Istre, Slobodnoj Dalmaciji i Feral tribuneu. Vodio je kultnu splitsku knjižaru UTOPIA, radio kao PR zagrebačkog kluba Močvara i mostarskog OKC Abrašević. Uređivao je književni i muzički program splitskog kluba Ghetto. Novinar je news portala zurnal.info. DiscJockey Vesele srijede u baru Coco Loco u Mostaru. Kao DidcJockey radi i u sarajevskom klubu Pussy Galore te mostarskim klubovima Štefanijino šetalište, Next i Stolica. Poeziju i prozu objavljivao u bosanskohercegovačkoj, hrvatskoj i srpskoj periodici.

Pesme su mu prevođene na talijanski, poljski, nemački i engleski jezik. Živeo je, studirao i radio u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Trenutno živi i radi u Mostaru. Objavio knjige pjesama: “L’ Amore Al primo Binocolo”, s Nedimom Ćišićem, Mehmedom Begićem i Veselinom Gatalom (L’ Obliquo, Brescia, 2000.), “Tri puta tridest i tri jednako” s Nedimom Ćišićem i Mehmedom Begićem (Alternativni institut, Mostar, 2000.), “S rukama pod glavom” (Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb, 2002.), “Mama, ja sam uspješan” (Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb, 2004.), “Život je šala” (Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb, 2005.), “Marko Tomaš i druge pjesme” (naklada ZORO, Sarajevo/Zagreb, 2007.), “Zbogom, fašisti” (buybook, Sarajevo, 2009.), “Ponoćni razgovori”, s Mehmedom Begićem (Vijeće mladih Grada Mostara, 2012.), “Bulevar narodne revolucije” (Algoritam, 2013.).

MOJ NAROD

Moj narod je rasut po gradovima.
Moji ljudi se bude u Saigonu i Managvi.
Piju u zagrebačkim kafanama i na splitskim zidićima.
Otkidaju od speeda u sarajevskoj noći.
Voze djecu u školu bečkim ulicama.
Haluciniraju pod berlinskim nebom.
Žure na posao u Parizu.
Sviraju banjo u edinburškim pubovima.
Vježbaju jogu u Somboru.
Pišaju u beogradskim haustorima.
Vole se na Bosforu.
Pričaju masne viceve u mostarskim baštama.
Peru suđe u kopenhaškim restoranima.
Traže osunčano mjesto u Oslu.
Bezdomna siročad, Dickensovi dječaci i djevojčice.
Moji ljudi, kažem.