Ja još uvek ne znam o čemu se radi. Imamo Avala Film koji ima gomilu filmova i nešto prostora i imamo Košutnjak koji ima gomilu prostora, studija i svega dosta iskoristljivog za dalju proizvodnju filmova, pa i drugih stvari kao što je snimanje muzike itd. Već tridesetak godina taj prostor je meta raznih ljudi koji bi da za jeftine pare kupe ogroman prostor, koji bi posle pretvorili u građevinsko zemljište, izgradili neko novo Dedinje i prodali ga po astronomskim cenama uz neverovatnu zaradu. Razni sistemi na ovim prostorima su se opirali tim stvarima i do danas su nekako izdržali, ali evo sad je konačno gotovo ako se nešto ne uradi.
Kao prvo, ta zemlja je oduzeta od raznih ljudi u cilju pravljenja Filmskog grada, po nekim cenama koje su sramne. Znači, ako bi se to pretvaralou nešto drugo trebalo bi prvo obeštetiti razne Žarkovčane, bivše vlasnike.
Ovaj prostor je svim filmadžijama bio druga kuća. Tu se sve radilo, tu su nastajali svi domaći filmovi kao i velike koprodukcije, a kada si mislio na film, mislio si na Avalu. Jedna grupa tada mladih ljudi je htela da od Avale napravi centar proizvodnje po ugledu na Čehoslovačko Barandovo koje je bilo centar proizvodnje, a ideje su stizale iz raznih (u našem slučaju estradnih grupa) koje bi odlučivale koji bi se filmovi snimali i tako dalje. To nam nije uspelo jer su se protiv borile razne produkcije koje su u tom trenutku bile dosta moćne u vlasti. Tako je Avala ostavljena samoj sebi i nekim nesposobnjakovićima koji su ovaj centar filma upropastili do krajnjih granica; neki od nas su smatarali da je to rađeno namerno. Nekolicina filmadžija je u ranijim vlastima pokušavalo da Avalu stavi na noge, ali opet su verovatno razni „finansijski giganti“ uspeli to da spreče, pa i zakon o filmu koji je imao i delove gde je smeštena Avala. Prodajom Avale i Košutnjaka izgubili bi centar filmske proizvodnje i možda ga više nikad ne bi dobili.
Treće, tamo se nalaze depoi Kinoteke sa veoma osetljivim materijalima i graditi kuće pored takvih depoa bi bilo u najmanju ruku zločin protiv tih ljudi koji bi jednog dana mogli da stradaju u nekoj eksploziji ili požaru, kao što bi i izmeštati te depoe bilo pogubno po sve.
O svemu ovome smo pričali pre tridesetak godina kad je za direktora Avale postavljen bivši šef EPP-a RTS-a. Smatrali smo da je to pogubno i da će jednog dana u Avali prodavati gaće i košulje. Ispostavilo se da je vrlo brzo Avala dobila finansijera u Jugoeksportu, pa se i ta naša prognoza obistinila. Srećom, i ta firma se raspala, ali još nije utvrđeno koliki je njen deo i šta je sve u tom raspadu nestalo.
Konačno, svaka država koja drži do sebe ne bi prodavala Avalu, kao ni Narodni muzej ili Narodno pozorište, ali ova država je očigledno drugačija.
****************************
Peticiju možete potpisati OVDE, a kampanju pratite na FB stranici CinemaKomunisto