Hrvatski USKOK je u decembru prošle godine predao Županijskom sudu u Zagrebu optužnice protiv 335 lekara porodične medicine, 29 zaposlenika farmaceutske tvrtke Farmal i Farmala kao pravne osobe, za kaznena dela udruživanja radi počinjenja kaznenog dela, zloupotrebe položaja i ovlasti, te primanja i davanja mita. Optužnice su podnesene godinu dana nakon USKOK-ove akcije Hipokrat u kojoj je otkriveno da je skoro četvrtina hrvatskih lekara porodične medicine primala neku vrstu mita od tvrtke Farmal kako bi propisivali lekove ove kompanije, ali su optuženi samo oni lekari za koje je utvrđeno da su primali novac ili bonove. Većina lekara koji su propisivanje lekova uslovili odlascima na kongrese nije obuhvaćena optužnicom.
Tada je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u službenom saopštenju objavilo da je jedna od najvećih akcija razbijanja korupcije u zdravstvu započela na osnovu informacija koje su dobili od novinarke „Slobodne Dalmacije“ Nataše Škaričić.
„Slobodna Dalmacija“ je nakon podizanja optužnice objavila niz tekstova u kojima novinari i njihovi anonimni izvori tvrde da je cela afera izmišljena, prenapuhana i proizvod nečijeg interesa. Kolumnistkinja novina se u tekstu doslovno sprda s aferom:
„Hrvatski organi reda i mira proveli su najspektakularnije masovno pisanje optužnica ever. Optuženo je 355 medicinara, uglavnom liječnika, koji su svi odreda tobože bili podmićeni od jedne jedine, relativno male farmaceutske tvrtke iz Ludbrega. Kao, ovi iz Ludbrega su doktorima plaćali raznorazne seminare koje im poslodavac, a to je država, ne može ili neće platiti, a liječnici su nama, običnim pacijentima i poreskim obveznicima propisivali baš lijekove te tvrtkice iz Ludbrega. Tvrtkica iz Ludbrega je imala relativno najjeftinije lijekove pa liječnicima, kojima se višekratno zapovjedilo da moraju paziti na troškove, uopće nije bilo teško te lijekove ordinirati. Osim toga, tvrtkica iz Ludbrega je doktorima poklanjala rokovnike, notese, kalendare, kemijske olovke i upaljače što doktori, sve odreda korumpirano, uopće nisu odbijali. To je dokaz udruženog zločinačkog pothvata, a to me strašno zabrinjava.“
Zbog neverojatne i apsurdne činjenice da redakcija u kojoj je zaposlena objavljuje tekstove u kojima se falsifikuju podaci iz istrage, a cela priča ismeva, Škaričić je glavnom uredniku „Slobodne Dalmacije“ poslala reakciju koju je on odbio da objavi, tvrdeći da bi se time kompromitovao dignitet vrednih novinara „Slobodne Dalmacije“ koji su samo izneli svoj stav o svemu.
Nataša Škaričić je dobila nagradu za novinarku godine Hrvatskog novinarskog društva upravo zbog otkrivanja afere "Farmal".
Kontra objavljuje njeno pismo:
**************************************************************
Krunoslav Kljaković
Slobodna Dalmacija
DUGOPOLJE
Poštovani,
Obraćam Vam se u skladu s odredbama članaka 40., 41. i 42. Zakona o medijima, te tražim objavu ispravka informacija objavljenih u tekstu „LIJEČNICI O AFERI FARMAL : Pitajte ministra kako je on platio edukaciju u SAD-u“, objavljenom u „Slobodnoj Dalmaciji“ od 29. prosinca 2013. godine i tekstu „Ako sam kriminalka, nek bar nisam šporkačunka“, objavljenom 4. siječnja 2014. godine.
Naime, „Slobodna Dalmacija“ objavila je seriju tekstova o tzv. aferi Farmal u kojima autori tih uradaka i njihovi anonimni izvori eksplicitno tvrde da su otkrića o razvijenoj i sistemskoj korupciji između liječnika obiteljske medicine i navedene farmaceutske tvrtke izmišljena ili prenapuhana i bezvrijedna u borbi protiv korupcije u zdravstvu, da su liječnici lažno optuženi, a akcija otkrivanja motivirana nečijim političkim ili poslovnim interesom.
U aferu Farmal sam osobno uključena na najmanje tri načina; kao službeno priznati izvor informacija temeljem kojih su Državno odvjetništvo i USKOK 2012. godine pokrenuli tajnu akciju otkrivanja korupcije pod nazivom Hipokrat, zatim kao novinarka koja je prva objavila najdetaljnije informacije o ovom slučaju i kao zaposlenica „Slobodne Dalmacije“ koja mi je objavljivala tekstove.
Stoga s pravom smatram da su autori i urednici koji su dopustili objavu ovih tekstova, doveli u pitanje moj novinarski kredibilitet i dugogodišnji javni rad na razotkrivanju korupcije u zdravstvu, krediblitet same novine koja se ranije hvalila otkrićem svoje novinarke i da su – što je najvažnije – eksplicitno stali u obranu teškog kriminala.
Ovdje neću gubiti vrijeme na objašnjavanje zašto je white-collar kriminal naročito težak u moralnom, društvenom i ekonomskom smislu, već ću samo taksativno nabrajati i demantirati svaku rečenicu koju su moje kolege, s hrabrošću koju samo totalne neznalice mogu imati, ovih dana pisale i objavljivale.
U tekstu objavljenom 29. 12. 2013. godine pod naslovom „LIJEČNICI O AFERI FARMAL : Pitajte ministra kako je on platio edukaciju u SAD-u“, autorice Javorke Luetić, svoju obranu iznose anonimni liječnici, što je etički neprihvatljivo, budući da je zaštita identiteta izvora informacija opravdana samo kada postoji ozbiljan razlog za to i kad otkrića koje nudi izvor predstavljaju javni interes.
Ne vidim kako bi zaštita korupcije i laž, da ona ne postoji, predstavljali javni interes.
U svakom slučaju, anonimni liječnik u navedenom tekstu tvrdi:
- To je prestrašno. Ne mogu komentirati jer te optužnice ne odgovaraju istini. Uostalom, to će pravosuđe utvrditi. Naime, kada imate tako velik broj liječnika koji su ‘optuženi’ za primanje mita, što još treba i dokazati, onda se postavlja pitanje radi li se zaista o krivnji liječnika ili o grešci koja upućuje na nevaljali cijeli sustav.
Podsjećam da je USKOK puna dva mjeseca 2012. godine provodio tajnu istragu, u sklopu koje je utvrđeno da je 500 liječnika obiteljske medicine u Hrvatskoj uvjetovalo propisivanje točno određene količine lijekova tvrtke Farmal, za točno određenu financijsku protuuslugu. Optužnice su 2013. godine podignute protiv 335 liječnika, i to isključivo onih koji su propisivanje točno određene količine lijekova uvjetovali novčanom isplatom, na redovnoj mjesečnoj bazi. Institut kolektivne krivnje u kazneno pravnom smislu ne postoji, pa nije moguće govoriti o „grešci koja upućuje na nevaljali sustav“, jer pravno kriv može biti samo pojedinac. U ovom je slučaju riječ o krivnji za kazneno djelo opisano po člancima 347 i 348. Kaznenog zakona koji opisuju kazneno djelo primanja i davanja mita.
Preko 100 liječnika je u prisutnosti odvjetnika priznalo kazneno djelo.
Nadalje, budući da je riječ o tajnoj istrazi, anonimni izvor kojeg je kolegica citirala može biti a) osoba koja nije obuhvaćena istragom, pa o njoj ne može znati ništa b) osoba koje je obuhvaćena optužnicama, pa je u sukobu interesa i stoga nevjerodostojan sugovornik, tim više što se ne želi predstaviti.
U svakom je slučaju autorica morala barem navesti iz koje pozicije govore njezini nepredstavljeni sugovornici.
Ista osoba kaže: „Ovako bombastičan naslov je po mojem mišljenju tendenciozan da bi se odvratila pozornost javnosti od puno važnijih tema kao što je, ‘masterplan bolnica’ i općenito neuspjela dosadašnja reforma zdravstvenog sustava, a da o gospodarskim temama i ne govorimo.“
Tajna akcija USKOK-a započela je, opet ponavljam, u rujnu 2012. godine, kada masterplan bolnica nije bio ni u začetku. Započela je - sad već gnjavim - temeljem mojih informacija, a ja sam, pored još najviše dvoje ljudi u Hrvatskoj, najžešći kritičar i masterplana i cijele takozvane reforme zdravstva koju provodi SDP-ova administracija.
Između mene i ministra zdravlja Rajka Ostojića prekinuta je svaka komunikacija već više od godinu dana.
Budući da novinarka u nastavku teksta samo mijenja nijanse interpretacije da su optužnice podignute zbog nekog manipulativnog cilja, nema potrebe da dalje analiziram baš svaki detalj, osim možda aluzije da su optužnice podignute u interesu neke druge farmaceutske kuće.
Nataša ŠkaričićGotovo da nema farmacetuske kuće o kojoj nisam pisala u kontekstu korupcije. Da na svijetu ostanemo samo farmaceuti i ja, vjerojatno se ne bi ni pozdravljali na cesti.
Izjava anonimnog sugovornika „Sad se pitam kako liječnik obiteljske medicine sa svojom plaćom može putovati na kongrese i plaćati kotizaciju. To je nemoguće bez pomoći farmaceutskih kuća“ bespredmetna je, osim kao čisti spin. Ista je i izjava anonimne liječnice „Više od tri desetljeća radim u sustavu i moram vam reći da, kad je krenula ova afera s ‘Farmalom’, neugodno mi je bilo pogledati svoje pacijente u oči, jer sam bila na kongresu. Bojala sam se da će biti sumnjičavi prema svakom lijeku koji im prepišem - govori rezignirano iskusna liječnica.“
Optuženi liječnici nisu optuženi zbog odlaska na kongrese u aranžmanu Farmala, nego za redovno mjesečno primanje novaca ili bonova. Preciznije, optužnicom je obuhvaćena samo je jedna mala skupina liječnika koja je došla na kongres u Istanbul i odmah po slijetanju organizatorima kazala da ih ne maltretiraju s predavanjima, nego vode u šoping. Radi se o zanemarivom broju ljudi.
Nadalje, anonimni sugovornik kaže:
„Ako znamo da od 80-ak farmaceutskih kuća koje su prisutne u Hrvatskoj, na ‘Farmal’ otpada samo 2 posto prometa lijekova, onda je slika mnogo jasnija i lako je provjeriti da se u dvije godine koliko je ta strašna ‘Farmalova’ korupcija trajala nije povećala potrošnja njihovih lijekova. Istina, bilo je tu svega, i osuđujem one koji su tražili mito, no to se odnosi na malen broj kolega. No, ne bi sve nas trebalo osuđivati, jer siguran sam da većina liječnika obiteljske medicine radi časno svoj posao - komentirao je jedan dobro upućeni obiteljski liječnik.“
Ovo je najluđi i možda najbezobrazniji dio teksta. Iako su optužnice podnesene protiv 335 liječnika obiteljske medicine, što čini šestinu liječnika obiteljske medicine, a preko 100 ih je već priznalo kazneno djelo, novinarka svejedno dopušta izjavu da je riječ o malom broju kolega.
Što se tiče dvopostotnog Farmalovog udjela na tržištu genericima, evo kako stoje stvari:
Farmal je nevažan, važni su liječnici i otkrivanje modela korupcije.
Nasumično odabran uzorak iz kolovoza 2012. godine o ostvarenoj prodaji pokazuje redoslijed: Pliva, Belupo, Roche, Merck Sharp Dohme, Krka, Sandoz, Abbott, Pfizer, Novo Nordisk, GlaxoSmithKline, Novartis, Sanofi Aventis, Astrazeneca, Bayer, Jadran Galenski Laboratorij, Eli Lilly i napokon Farmal, na 17. mjestu na listi na kojoj je 81 proizvođača.
Farmalov udjel na tržištu u prodaji generika u konkurenciji s proizvođačima istih molekula kreće se od 4 do 42 posto; prosječno 14, 2 posto.
Da zaključim: osim što je moralna pozicija autorice koja na ovakav način piše o kriminalu iz ugla onog koji ga je počinio neoprostiva, u tekstu je doslovno svaki podatak netočan.
Drugi tekst kojeg potpisuje ista autorica objavljuje pretužnu priču jedne anonimne liječnice koja priznaje da je primala mito, ali ga je prosljeđivala karitativnim organizacijama.
Taj je tekst takva svinjarija, da je svaki komentar suvišan.
I na koncu, autorica Eda Vujević objavila je 4. siječnja 2014. neobičnu sprdačinu pod naslovom „Ako sam kriminalka, nek bar nisam šporkačunka“.
Problem je u tome što je to dvoje, barem kad je novinarska profesija u pitanju, jako povezano.
Kolegica se, recimo, u cijelom tekstu doslovno sprda s akcijom u kojoj je, kako tvrdi, otkriveno da su liječnici primali kemijske, blokove i olovke, iako kolegica mora znati – jer su njezine novine o tome iscrpno izvještavale - da su liječnici primali novac, a ne blokove i kemijske.
Ako to nije znala ona, trebao je znati cijeli urednički kolegij.
Mala digresija za razmišljanje onima koje tema zanima, ali još nisu shvatili sve njezine dimenzije: ako liječnici primaju novac za točno određenu dogovorenu količinu propisanog lijeka i ako to rade svi ili većina farmaceutskih kuća i značajan broj liječnika, propisuju li se lijekovi zato što pacijentima trebaju ili zato što je farmaceutska tvrtka tako dogovorila u koruptivnom poslu u sklopu svojeg tržišnog nadmetanja?
Da se vratim na Vujević: ako za nekog obavljaš „šporki“ novinarski posao i lažeš kako bi zaštitio kriminalce, naslov je trebalo stilski srediti tako da čitatelji shvate da je zapravo riječ o vapaju.
Znam strašno mnogo mučnih pojedinačnih priča o načinu na koji su liječnici potplaćivani u slučaju Farmal, od kojih bi se čitateljima dizao želudac, a naklada novine rasla. Nijednu nisam objavila, smatrajući da „šokantni“ i „ekskluzivni“ detalji o gadarijama nisu dostojne važnosti ove priče.
Da bi to nadomjestila, moja je redakcija dopustila da neupućeni novinari okupe svoje prijatelje među liječnicima i da svi skupa, zaštićeni anonimnošću, pljuju po jednom strašno važnom i razotkrivenom društvenom problemu.
Naravno, i po meni osobno.
Zato tražim da ovu reakciju objavite u cijelosti, kako bi barem malo ispravili strašnu štetu koju ste u javnosti napravili meni, ovoj važnoj akciji i svima koji se žele informirati o korupciji u zdravstvu.
Srdačno,
Nataša Škaričić
