Iako je, ispunivši zadate uslove, pre nekoliko meseci i zvanično postala članica Evropske unije, Hrvatsku čeka još mnogo posla na planu provođenja energetske politike. Neki krupni koraci, poput energetskog planiranja ili izrade informacionog sistema za upravljanje energijom, već su napravljeni. Premda je za sada u začetku, vredna hvale je inicijativa za izgradnju energetski štedljivih objekata, koju su pojedini lokalni čelnici pokrenuli u svojim zajednicama. Polako se i uz određene zastoje razvijaju i energetske zadruge, koncept koji se zasniva na lokalnom udruživanju ljudi kako bi, uz zajednička sredstva i materijalne resusrse, svojoj sredini obezbedili alternativne izvore energije. Prošlog meseca je grupa predstavnika lokalnih samouprava, državnih i regionalnih agencija i medija iz Srbije imala priliku da se direktno upozna sa novim promišljanjima u energetskoj politici u Hrvatskoj, tokom dvodnevnog studijskog putovanja u toj zemlji. Studijski program "ReEnergija", koje su organizovali Beogradska otvorena škola i Fondacija "Fridrih Ebert", za cilj ima redefinisanje javne energetske politike u Srbiji, na osnovu iskustava zemalja koje su odmakle dalje na tom polju.

Poput Hrvatske.

UDRUŽIVANJEM DO ALTERNATIVNE ENERGIJE

U Hrvatskoj trenutno postoji sedam energetskih zadruga, a nekoliko ih je u nastajanju. U održivom razvoju najviše je dogurao Krk, gde se postepeno stremi energetskoj nezavisnosti. Na ovom istarskom ostrvu, koje prednjači u sistemu upravljanja otpadom, razvijaju se i drga područja obnovljivih izvora energije: već su mapirani krovovi za solarne sisteme, a jedna od ideja koja čeka realizaciju su i solarne punionice za električne automobile.

Prema rečima Tanje Medić iz hrvatskog biroa Programa za razvoj Ujedinjenih nacija (UNDP), poenta zadrugarskog udruživanja jeste u tome da stvori energetski oslonac uz pomoć kojeg će lokalna zajenica prestati da bude zavisna od spoljnog dotoka energije.

"Samim tim, stvorio bi se veliki ekonomski potencijal zadruge, došlo bi do novih ulaganja i stvaranja novih poslova i energetske stabilnosti", kaže Medićeva.

No, dodaje da je veliki problem u Hrvatskoj nedostatak lokalnog vlasništva.

"I ono malo obnovljivih izvora energije koji se koriste u Hrvatskoj su u stranom vlasništvu, iako postoji kvota za poticanje obnovljivih izvora energije koju građani plaćaju. Međutim, sva ta naknada sada ide vani."

Jedno od mogućih rešenja mogao bi biti crowdfunding, sistem prikupljanja sredstava koji je već isproban u svetu. U najkraćem, crowdfunding počiva na mrežnoj komunikaciji ljudi povezanih internetom, preko kojeg se organizuju akcije prikupljanja sredstava.

"Do sada je UNDP imao natječaj za tehničku pomoć zadrugama i projektima s kojima su se prijavili", kaže Tanja Medić. "Naša je želja da se ti projekti postave na internet platformu da bi ljudi mogli financirati samo nastajanje tih projekata. Znači, netko iz razvijenih krajeva, recimo iz Istre, bi mogao financirati solarnu elektranu u malom ličkom selu. S obzirom da je u Hrvatskoj zakon kompliciran da bi naša platforma vjerojatno bila na razini doniranja, dakle donor ne bi mogao ostvarivati profit. Ako bi se platforma pokazala uspješnom, mogla bi postati model za zemlje u regiji."

Lokalni zadrugari uglavnom se oslanjaju na pomoć triju organizacija. Pored UNDP-a, sa predstavnicima zadruga sarađuju Fondacija "Hajnrih Bel" i udruženje Zelena akcija koji daju tehničku i savetodavnu podršku lokalnim zajednicama.

"Mi mapiramo obnovljivi izvor koji bi njima najviše išao u korist i deo nekog stupnja im pomažemo oko izrade studije predizvodljivosti, dakle dajemo im idejno rješenje na putu kojim bi trebalo ići", objašnjava Zoran Kordić, programski asistent "Zelenog programa" u UNDP-u.

Dok je većina energetskih zadruga fokusirana na fotonaponske uređaje, UNDP nastoji da ih preusmeri na neke druge tipove energije, kao što su biogas, vetar, maslinova komina koja, prema Kordićevim rečima, može biti atraktivna u Dalmaciji.

SHIZOFRENA POLITIKA

Još jedna institucija u Hrvatskoj koja radi na podizanju svesti o važnosti energetski održivosti je Zavod za energetska postrojenja, energetiku i ekologiju iz Zagreba. Zavod je, prema rečima Gorana Krajačića iz ove institucije, pre desetak godina započeo energetsko planiranje na ostrvima.

"Htjeli smo pokazati da u tim izoliranim manjim zajednicama, gdje su često troškovi energije veći, možete postati kompetitivniji korišćenjem obnovljivih izvora energije. Isto tako, htjeli smo dokazati da te manje zajednice mogu postati potpuno obnovljive s obzirom na njihove vlastite resurse i lokalne prednosti koje imaju", ističe Krajačić.

No, mnogo toga se nije ostvarilo. Problem je, kako to obično biva politički, to jest u tome što nema zajedničke politike.

"To su", kaže Krajačić, "neka čudna razmišljanja ljudi na položajima, bilo da se radi o vladi ili distribucijskim kompanijama i elektroprivredi. Oni su naučeni na jedan potpuno stari način razmišljanja i vođenja energetske politike koji nije primjenjiv u 21. stoljeću i ciljevima Evrope. Naravno da onda dođe do nesuglasica: Ministarstvo zaštite okoliša potiče obnovljive izvore energije, drugo ministarstvo, ono koje je zaduženo da se ta postrojenja grade, to blokira. Tako se došlo do čudnih zakona. Prvenstveno mislim na zabranu gradnje vjetroelektrana na otocima, gdje smo mi i druge znanstvene institucije to istraživali i pokazali da bi baš to iskorištavanje energije vjetra na otocima trebalo biti najviše izraženo i da tamo ima najboljih uvjeta. No, jedno od ministarstava je to zabranilo."

Krajačić napominje da ne treba slepo prepisivati zakone i evropske direktive.

"Ono što Europa daje kao svoje direktive su uglavnom smjernice. A, kako ćete to provesti u svojoj zemlji, to se prepušta nacionalnom zakonodavstvu i tu se dosta toga može napraviti - dobrog ili lošeg."

ZELENI GRAD KOPRIVNICA

Među prvima u Hrvatskoj koji su to shvatili su, čini se, čelnici Koprivnice. Sedište Koprivničko-križevačke županije, smešteno osamdesetak kilometara od Zagreba, može se pohvaliti da je za sada jedini hrvatski grad u kojem su pre nekoliko godina izgrađene prve prave "šparne hiže", pasivne zgrade koje znatno štede energiju. Maksimalna energetska potrošnja za grejanje iznosi manje od 15 kilovat-sati po metru kvadratnom stana godišnje, što je svrstava u energetski razred A+. Ilustracije radi, stare kuće godišnje troše 200-300 kWh/m2 , standardno izolovane kuće oko 100 kWh/m2, a savremene niskoenergetske kuće oko 40 kWh/m2.

Tamne boje na termogramu pasivne kuće (desno) prikazuju koliko malo topline bježi van u usporedbi s uobičajenim rješenjima

Svaka od dve za sada izgrađene zgrade ima 20 cm debelu izolaciju, troslojna prozorska stakla, podno grejanje, solarne panele na krovu za potrošnu toplu vodu i grejanje i moderan sistem ventilacije, objašnjava Mario Perković, iz gradskog povjerenstva u Koprivnici.

"Kompletan prostor se na dva sata rekuperira, pa stan redovno dobija svež vazduh. Prljavi zrak se većinom isisava iz kuhinje i kupaonice, a svježi ulazi u dnevnim boravcima i spavaćim sobama."

Na taj način se prostorije provetravaju, bez potrebe da se otvaraju prozori čime se doprinosi rasipanju energije.

Trenutno u dve koprivničke "šparne hiže" živi blizu šeždeset porodica. Treća, od ukupno sedam koliko ih je planirano, je u izgradnji, a već je određen i prostor na kojem će biti podignute pasivne kuće. Cena kvadrata je oko 1.000 evra što je ista suma koja se na tržištu traži za kvadrat u klasičnoj zgradi.

Osim pasivnog kvarta, Koprivnica je početkom četvrtog meseca dobila i novu zgradu Palate pravde. Šetajući ulicama ovog grada slučajnom namerniku teško da može promaći nekoliko spratova visoka zgrada, sa fasadom napravljenom od stakla. No, teško da bi mogao i pretpostaviti da su na 3.000 kvadrata, koliko Palata zauzima, smeštene institucije koprivničkog pravosuđa. Kao i pasivne stambene zgrade, ovaj objekat je projektovan tako da štedi energiju. Za grejanje se koristi sistem "voda-voda": iz bunara na dubini od 30 metara, izvlači se topla vodu čija je temperatura između 12 i 16 stepeni Celzijusa.

"To nam daje korist i ljeti i zimi. Ljeti, kada je vani vrućina, uzimamo tu hladnoću vode, hladimo rekuperatorski sistem koji se nalazi u našoj kotlovnici i tako rashlađujemo zgradu. Zimi, pak, ako su vani temperature ispod nule, trebaš grijati samo onu razliku od tih 16 stupnjeva Celzijusovih kolika je temperatura vode", kaže Mario Perković.

Plan gradskih čelnika je da u dogledno vreme od nekadašnje kasarne na obodu grada naprave zeleni sveučilišni kampus. Projekat je zahtevan, ali, kažu, ne žuri im se. Tako je zelena politika gradske vlasti polako postala sinonim za Koprivnicu, grad koji je tokom poslednjih decenija bio prvenstveno poznat po proizvodima iz tvornice "Podravka". Perković ističe da je veliku ulogu u tome imao prethodni gradonačelnik Zvonimir Mršić koji je vodio Koprivnicu od 2001. do 2012.

"Imali smo sreće da smo dobili jedan projekt EU, gdje su nam mentori bili gospoda iz Njemačke. Tu su bili uključeni gradovi uglavnom sa sjevera zemlje, između ostalih i grad Minster, koji je koncipiran tako da sve što gradska uprava financira energetski učinkovite projekte. To se našem tadašnjem gradonačelniku veoma svidjelo i on je tu probio led. Tako je krenulo i guramo i dalje", seća se Perković.

Mišel Jakšić, sadašnji zamenik gradonačelnice Koprivnicie, međutim dodaje da je presudno bilo to što je nekadašnji prvi čovek grada video interes za tako nešto. "Da on nije imao interes za to, mogli bismo mi dopeljavati u Koprivnicu najbolje umove iz te oblasti, ali da nije bilo političke volje ne bismo ni tad to probili."

Upravo je zajednički interes ono što, prema rečima Gorana Krajačića sa zagrebačkog Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i ekologiju, ono što može da pokrene lokalne zajednice u primeni evropskih projekata.

"Europi je stalo da se emisija CO2 smanji i potaknu novi izvori zato što u sve to uključena europska industrija. Ono što ja pokušavam objasniti ljudima kada obilazim lokalne zajednice jeste da im je u interesu da u toj politici pronađu svoje mjesto. Dakle, da se izgrade neki lokalni kapaciteti koji će omogućiti otvaranje radnih mjesta, lokalne investicije i slično", zaključuje Krajačić.