Da umetnost još uvek može da uzburka duhove, naročito one palanačke, pokazuje najsvežiji primer izložbe kosovskih umetnica Sarande i Jehone Bogujevci, koja za temu ima masakr nad albanskim žiteljima Podujeva. Postavka pod nazivom "Bogujevci visual history“, u kojoj autorke rekonstruišu događaj iz marta '99, kada su Škrpioni pobili 14 žitelja mesta na severoistoku Kosova, mobilisala je Večernje novosti, prvoborce srbijanske paramedijske scene. Prve borbene redove hrabro je zauzela novinarka Ljiljana Begenišić, čiji se tekst pod naslovom “Albanska propaganda usred Knez Mihailove” kočoperi na četvrtoj stranici subotnjeg izdanja (14. decembar 2013.) najčitanijeg beogradskog tabloida. Uvodne rečenice otkrivaju čitaocu višeslojnost provokacija koje su nam “viševekovni neprijatelji” ovog puta pripremili na domaćem terenu:
“Izložba dveju Albanki (prva provokacija, prim. aut.) o zločinima nad Albancima (druga provokacija) u Podujevu, koja bi trebalo da se održi u Beogradu, uoči Svetog Nikole (treća provokacija), 18. decembra, predstavlja provokaciju i brutalnu propagandu. Ovakav događaj neće doprineti pomirenju, već će dodatno uvećati nesporazume, jer je za približavanje dvaju naroda potrebno reći istinu i o zločinima nad Srbima. To se ne čini.”
Za saborce u ovom medijskom boju Begenišićeva je odabrala proverenu ekipu sociologa, istoričara i rodoljublju sklonih profesora. Među njima je Momčilo Pavlović, direktor Instituta za savremenu istoriju i rukovodilac Komisije i Odbora za istraživanje tajnih grobnica.
“Ako žele da prikažu zločine nad Albancima u Podujevu, onda bi organizatori trebalo da naprave istu takvu izložbu u Prištini o zločinima u Starom Grackom, Peći, Prizrenu”, kaže sagovornik Večernjih. “Organizatori imaju odgovornost i moraju biti svesni da prikazujući jedan zločin otvaraju niz problema.”
Pavlovićev reciprocitet (zločin za zločin, zub za zub) deli i drugi musketar, Miloš Ković, po vokaciji istoričar: “Treba predstviti stradanja od 1999. do danas, da ne kažem od 1878, ili iz 1912, ili izložbe o progonu Srba sa Kosova u Jugoslaviji. Takav događaj trebalo bi organizovati ne samo u Prištini, nego i u Tirani koja je danas centar Albanaca sa Kosova. Nisam siguran da je to moguće.”
Možda Ković nije siguran, ali je Ljubiša Despotović, naveden kao sociolog, neopozivo uveren da od pomirenja nema ništa: “Ovo je propaganda albanskog režima i pritisak da se Srbi prikažu kao narod zločinačke prošlosti.”
Osim da kao povod ima “ubistvo u Podujevu”, u tekstu koji broji skoro 4.500 karaktera nećemo saznati ništa više o zloglasnoj izložbi Sarande i Jehone Bogujevci. “Ubistvo” je zapravo eufemizam za maskr koji su nad 14 žitelja naselja udaljenog tridesetak kilometara od Prištine počinili zločinci jedinice Škorpioni, koji su tada bili pripojeni Specijalnoj antiterorističkoj jedinici (SAJ) MUP Srbije.
Nećemo u napisu prvoborkinje Lj. Begenišić pročitati ni da su dve sestre već posetile Beograd, ne kao umetnice, već kao svedokinje na suđenju Željku Đukiću Brki, jednom od Škorpiona, koga je Apelacioni sud u Beogradu osudio na maksimalnih 20 godina zatvora.
Prećutala je autorka da je sud pravosnažnom presudom utvrdio da je Đukić, kao komandir voda u Škorpionima, bio među pripadnicima ove jedinice koja je pucala na grupu od 19 žena i dece. Njih petoro, među kojima su sestre Bogujevci, preživelo je pokolj. Saranda je tada imala 14 godina, Jehona 11. No, i to je bilo irelevantno za tekst opremljen fotografijama koje dokumentuju stradanje srpskog stanovništva u Goraždevcu i Starom Grackom.
Zarad lobotomiziranih novinara i čitalaca Večernjih, vredi podsetiti na još neke sudski utvrđene činjenice u vezi sa podujevskim zločinom: Škorpioni su 28. marta, u vreme kada nisu vođene borbe, upali u dvorištve porodice Gaši. Tamo su doveli i streljali civile. Prethodno su došli autobusom u Podujevo, gde im je naređeno da se smeste u albanske kuće jer su srpske bile obeležene i u njih nisu ulazili.
Podsetimo, pre pet godina u Beogradu je nasilno prekinuta izložba mladih kosovskih umetnika, kada su u galeriju upali članovi danas zabranjene klerofašističke grupe Obraz i pocepali jedan od eksponata: print-plakat sa likom bivšeg vođe OVK Adema Jašarija u duhu pop-arta. Ekstremističke organizacije za sada se još uvek nisu oglašavale povodom predstojeće izložbe "Bogujevci visual history“.
Prema navodima optužnice, u dvorište Ulici Rahmana Morine broj 7 ušlo je više pripadnika Škorpiona, PJP i nekoliko pripadnika SAJ, ukupno 40 do 50 ljudi. Tu su zatekli više civila koje su isterali puškama. N. N. pripadnik Škorpiona izdvojio je Šefkatu Bogujevci, majku Sarande i Jehone. Deca su majku poslednji put videla živu kada su je iz obližnje prostorije izvodili uplakanu sa raskopčanom bluzom. Odmah nakon toga, nepoznati pripadnik Škorpiona je ispalio rafal u njena leđa. Kada su deca počela da viču: “Mama, mama!”, ispalio je još jedan rafal dok je ležala na zemlji. Tada je Dragan Medić Guljo, osuđen na 20 godina, naredio da se svi civili priteraju uza zid kuće porodice Gaši u Ulici Rahmana Morine broj 7 i pobiju.
O svemu tome nećete saznati ništa u Večernjim novostima, koje u subotnjem izdanju tek u nekoliko rečenica donose vest o masovnoj grobnici na Rudnici, kod Raške, gde su dan ranije pronađeni posmrtni ostaci ubijenih Albanaca sa Kosova. To je, utvrdiće u narednim danima beogradski tabloid, ionako još jedan pokušaj antisrpske propagande: pokušaj da se teškom mehanizacijom rakopaju i ponize prirodne lepote naših pastoralnih predela.
Srećom, tu su Večernje, da upokoje nemirnu savest.