Politika
Postizborna analiza
Kamo dalje, napredna Srbijo
17/03/2014 | 21:03
Naprednjaci, uz pomoć koalicionih partnera koji takođe nisu za potcenjivanje, nisu ni imali konkurenciju. Na kraju krajeva, nisu ni bili na vlasti do poslednjih godinu i po dana i sada će imati priliku da pokažu šta mogu i da razočaraju birače, kaže Dinko Gruhonjić.

Građani Srbije su na izborima 16. marta dali apsolutnu vlast  Srpskoj naprednoj stranci i njenom predsedniku, Aleksandru Vučiću.

Tako je Srbija, 14 godina nakon obaranja jednog režima i više od dve decenije nakon jedne apsolutističke vlasti, izabrala drugu, iz istog vremena samo primamljivijeg naziva, bolje obučenu i verbalno uvežbaniju.

Postoji nekoliko razloga za ovako jaku pobedu naprednjaka, a jedan od njih je upravo razjedinjena opozicija, smatra predsednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine Dinko Gruhonjić.

„S jedne strane imamo činjenicu koja se prešućuje kao i obično, a to je da smo ovaj put imali još više apstinenata nego na prošlim izborima, što je dovoljna poruka u kakvom se stanju nalazi biračko telo. Druga stvar je  da je opozicija naprednjacima zaista nalikovalo na opoziciju s početka devedesetih godina, u smislu  razjedinjenosti. Treća stvar je teška kazna koju su birači uputili staroj i novoj Demokratskoj stranci za ono što pretpostavljam da birači percipiraju kao izdaju naših nada i iluzija u režiji Borisa Tadića. Birači su kaznili isto tako i Liberalno-demokratsku partiju koja je zapravo imala jednu potpuno neproduktivnu kampanju. Za mene je iznenađenje što je Koštunica ostao izvan parlamenta jer on ima stabilno nacionalističko biračko telo. Naprednjaci, uz pomoć koalicionih partnera koji takođe nisu za potcenjivanje, nisu ni imali konkurenciju. Na kraju krajeva,  nisu ni bili na vlasti do poslednjih godinu i po dana i sada će imati priliku da pokažu šta mogu i da razočaraju birače“, kaže Gruhonjić.  

Vanredni parlamentarni izbori, koji su raspisani bez ikakvog ozbiljnog povoda, a isključivo iz želje jednog čoveka da dobije upravo to što su mu građani Srbije i dali 16. marta – osnažili su jednu političku opciju do opasnih razina, i pokazali u kakvom je stanju opozicija u Srbiji. Sem toga, neke stranke prvi put nisu uspele da pređu cenzus – poput LDP, DSS i URS.

Politički analitičar Dejan Vuk Stanković smatra da loš izborni rezultat  demokratske stranke i NDS, pokazuje da građanstvo koje je podržavalo Đilasa i Tadića više ne želi da im ukazuje poverenje.

„Zato što je Demokartska stranka jedan od najistaknutijih simbola pogrešno vođene tranzicione politike. Jednostavno, mi smo zemlja neuspešne tranzicije i u političkom i u ekonomskom pogledu. Ovo je kazna i za Đilasa i za Tadića. Uzgred budi rečeno, za ovih godinu i nešto dana od kada je DS napustila vlast, konzervirana je jedna slika o DS kao stranci koja je u stalnom stanju raspada“, kazao je Stanković za Radio Slobodna Evropa.

Komentarišući činjenicu da opcija poput  Dinkićevog URS-a, Jovanovićevog LDP-a, i Koštuničinog DSS-a nema u novom sazivu Parlamenta, Stanković dodaje:  „Čini mi se da su se tu dogodila dejstva dva faktora. Jedan je zamor materijala kod glavnih protagonista politike tih stranaka, dakle njihovih lidera, a sa druge strane i oni spadaju u red onih petooktobarskih pobednika koji, svako na svoj način, nisu ispunili očekivanja građana. Ne možete stalno imati kredit poverenje kod građana. Mislim da su njih građani kaznili i zbog neuspeha i zbog prilično indolentnog ponašanja prema vlastiti greškama iz prošlosti.“

Odmah nakon objavljivanja rezutata izbora Srpska napredna stranka je najavila da se spremi i Vojvodina. Tu ideju je podržao i aktuelni premijer Bojan Pajtić.

„Vanredni pokrajinski izbori su skoro pa neminovnost. Brzina kojom će doći do njih zavisiće od toga koga će Vučić da uzme u koaliciju na republičkom nivou. Ako to  bude Boris Tadić, možemo očekivati vrlo ubrzo pokrajinske izbore i dalju demontažu DS. To svakako možemo očekivati, ali će ona biti ubrzana ukoliko Tadić postane deo vlasti jer će u tom slučaju jedan broj sadašnjih starih demokrata preći kod novih demokrata, uključujući i pokrajinske poslanike. U Novom Sadu se pominje kraj maja ili septembar. Nema nikakve sumnje da će naprednjaci učiniti da do izbora dođe što pre kako bi iskoristili što je pre moguće ovu popularnost koju trenutno uživaju, a koja i ne mora biti tako dugačkog trajanja, ma koliko sada to izgledalo kao neozbiljna prognoza“, smatra Dinko Gruhonjić.  

Jedna od ključnih tačaka politike koju će voditi buduća vlast na čelu sa Vučićem, biće i odnos prema zemljama u regiji, posebno prema BiH i njenom entitetu Republici Srpskoj.

Aleksandar Trifunović, glavni iodgovorni urednik portala Buka iz Banjaluke za KontraPRESS kaže da bi taj odnos mogao da odredi i buduću vlast u tom entitetu.

Više je nego jasno da bi Vučićeva podrška nekoj od političkih partija u RS mogla da joj donese značajan broj glasova, a ono što je sigurno je da ta partija neće biti partija Milorada Dodika

„Mislim da je očito da smo imali distanciran odnos prema Dodiku, ali isto tako i jedan odnos široke verbalne ruke perma RS. To su toplo-hladni odnosi gde će oni demonstrirati nepovezanost sa Dodikovom politikom, ali sa druge strane zadržati verbalni odnos koji Vučića ne košta ništa jer mu treba da pored svog proevropskog imidža zadrži komponentu nacionalne podrške nečemu. RS ga najmanje košta, a politički može da mu donese poene“, smatra Trifunović.

U BiH rezultat na izborima u Srbiji nije iznenađenje i sada se čeka da se vidi kakav će biti odnos Dodika i Vučića i kako će se on projektovati na međusobne odnose.

„Postavlja  se pitanje kako će pobeda Vučića uticati na izbore u RS koji će se desiti početkom oktobra, na koji će način dominaciju iskoristiti i da li će je iskoristit za vreme izbora u RS. Više je nego jasno da bi njegova bilo kakva podrška nekoj od političkih partija u RS mogla da donese značajan broj glasova toj partiji, a ono što je sigurno je da ta partija neće biti partija Milorada Dodika“, smatra Trifunović.  

Analitičari prognoziraju da bi se Srbiji mogla desiti Mađraska, odnosno da bi se Vučić mogao ukazati kao Viktor Orban, u svom svom populističko – autokratskom desničarskom zanosu.

"Mi smo predpolitička zemlja kada neko sam ima toliku podršku. Milošević je imao 194 poslanika i DOS je imao 176 poslanika. Ni jedna  ni druga epizoda se nisu dobro završili. Ja sam malo preplašen zbog toga što mislim da se gospodin Vučić ozbiljno uživeo u ulogu mesije. Ne volim političare  koji za sebe misle da su mesije i da mogu sve sami da urade. To je loša poruka i nisam optimista. Druga stvar je da SNS i danas izgleda više kao pokret, a ne kao politička partija, ona se napuhala kao balon. Kad pogledamo unazad kroz primer DSS i DS šta se dešava sa strankama koje ne rastu postepeno nego se naduvaju kao balon, tako da su sklone brzom pucanju, mislim da će SNS imati najveći problem sa samom sobom, odnosno sa pohlepom u sopstvenim redovima, pa i sa korupcionaškim aferama koje po mom mišljenju možemo očekivati. Njihov dodatni problem je činjenica da moraju da nahrane toliku partijsku vojsku jer živimo u partokratskom društvu, nema dovoljno prostora u javnim preduzećima da bi se tolika vojska obezbedila zato im je, između ostalog, bitno da što pre pokore skupštinu i Vladu Vojvodine. Njihov je problem u tome što je to partija koja nema relevantnih kadrova tako da uprkos svemu, da zamislimo da je Vučić stvarno iskren u svojim obećanjima, jednostavno on nema s kim da radi“, zaključuje Dinko Gruhonjić.  

Komentari[ 0 ]