“U Kumanovu čovjek sa suzama u očima govori: ‘Ja sam Albanac. Pa, što je ovo? Da su moji, bio bih tamo s njima, borio se... Ja ne znam tko su ovo ljudi i zašto su tu, ali ovde ljudi ginu. Mi nećemo da ginemo, nama je dosta rata.’”

Ovo je jedno od svedočanstava kojima je prisustvovala novinarka hrvatske Nove TV, Danka Derifaj. U taj gradić na severu Makedonije, stigla je sa ekipom kako bi izveštavala šta se desilo u naselju Divo, gde su se za vikend sukobili, prema zvaničnoj nepotpunoj verziji, policija i “teroristička grupa”, a u sukobu je izginulo osmoro policajaca i 13 terorista. Vlast je proglasila dvodnevnu žalost u nedelju i ponedeljak, a građani su bilo kakve konkretne informacije čekali do ponedeljka popodne. Tada je saopšteno da je uhapšeno 30 terorista i da im je određen protvor, te da su iz Makedonije, sa Kosova i iz Albanije.

“Ljudi su do nedelje kasno čekali na kontrolnoj točki koju je policija odredila na ulazu u Divo naselje, da uđu u svoje kuće, molili i ispitivali policijske kontrole da im kažu što je s ljudima unutra. Naime, unutra su cijelo to vrijeme, zapravo noć i dan ostali zarobljeni njihovi članovi obitelji, prijatelji, susjedi. Rekli su mi da su se tijekom noći još uspjeli čuti mobitelima s njima, no kako nije bilo struje, baterije su se ispraznile i više ih nisu mogli dobiti. Rekao mi je kolega novinar s Hrvatske radio televizije da je pričao s majkom kojoj je 15-godišnji sin ostao sam unutra cijelo to vrijeme”, priča Danka Derifaj.

Kaže da među ljudima vlada sveopšti šok, da im uopšte nije jasno kako se i šta zapravo dogodilo.

“Pričali su da su ih ujutro probudili meci, pucanje, buka i da je policija odjednom neke evakuirala van, a nekima naredila da se zatvore u kuće. Govorili su o oružanoj grupi maskiranih napadača, ali nisam susrela nikoga tko je zapravo vidio te ljude. Zanimljiva je jedna stvar koja mi je upala u oči -  na youtube ćete naći veliki broj  klipova ‘akcije’ iz Kumanova, no na niti jednoj snimci se ne vide napadači niti borbe. Samo se čuju pucnjevi. Ima niz neobičnih detalja koji su i nama novinarima, jednako kao i ljudima koji su tome svjedočili, ostavili upitnike iznad glave.”

Kako kaže Derifaj, ključna stvar je da Ministarstvo unutrašnjih poslova Makedonije u prva dva dana nije davalo nikakve suvisle službene informacije što je ostavilo prostor za ogromne spekulacije u medijima u regiji.

“Bio je to klasični novinarski copy / paste - u nedostatku pravih informacija pojavilla su se gola nagađanja, koja su izrazito štetna.”

Samo nekoliko dana ranije, desio se još jedan incident – navodni teroristički upad u karaulu u selu Gošince, no u scenario samog upada malo je ko u javnosti Makedonije poverovao. Zvanična verzija je glasila da je oko 40 maskiranih ljudi sa oznakama OVK, upalo u kasarnu i držalo kao taoce policajce da bi ih kasnije pustili.

“Zanimljivo je kako je sve što se dogodilo samo pojačalo uvjerenje među ljudima, ne samo u Kumanovu već i u Skoplju, da se ovdje radi o političkoj konstrukciji. O predstavi koja zapravo služi da se trenutačna politička garnitura održi na vlasti. Naime, službena verzija MUP-a je na kraju bila da se radi o ‘najopasnijoj terorističkoj grupi na Balkanu’, no kad sam pitala Gruevskog (premijera Makedonije op.a.) na konferenciji za novinare u subotu koji su im motivi i kako je moguće da je 40 do zuba naoružanih ljudi prešlo granicu, odgovorio je da će to pokazati istraga. Istovremeno, Gruevski poziva na jedinstvo nacije, prikazujući ovaj, što god mislili o njemu, to će se tek vidjeti s odmakom, ali svakako incident, pokušajem destabilizacije Makedonije. Naime, u Skoplju već danima traju prosvjedi u kojima sudjeluju građani iz svih sfera društva koji zahtjevaju ostavku premijera Gruevskog. Zaključite sami kome trenutačno najviše odgovara ‘destabilizacija’ koja će skrenuti fokus sa bitnih problema makedonskih građana?”, napominje Derifaj.

U nekoliko gradova u Makedoniji danima traju protesti protiv vlasti, koji su kulminirali objavom poslednje dve “bombe” opozicije – informacijama o pokušaju zataškavanja detalja iz istrage o ubistvu Martina Neškovskog na proslavi izborne pobede VMRO 2011. godine i pogibije novinara Nikole Mladenova, urednika “Fokusa” u saobraćajnoj nesreći 2013. godine. Opozicija, koja se ovim protestima nije priključila, najavila je veliki miting za 17. maj.

Na pitanje koliko je strah uticao na građane Kumanova da se etnički podele, odgovara:

“Ja bih rekla da ih je ovo zbližilo, jer većina ne želi sukobe, ne želi rat, ne želi uopće razgovarati u etničkim kategorijama. Žele normalan život. Koliko to jako žele i što još čeka Makedoniju, pokazat će se do kraja tjedna. Naime, kulminacija tzv. "bombi' koje oporbenjak Zaev već tjednima pušta u javnost, očekuje se u toj zadnjoj i najvećoj, vezanoj za slučaj ‘Monstrum’, kada su na Smilevskom jezeru ubijena četiri mladića i ribar, a za to optuženi albanski mladići. U istrazi je bilo mnogo nejasnoća, te se sad s nestrpeljnjem iščekuje što će opoziciona objava pikazati. Rekla bih da će to biti prijelomna točka. Mislim da je nakon toga u Makedoniji sve moguće. I pod tim ne mislim ništa dobro. Suosjećam s građanima Makedonije, jer se bojim da scenarij koji njih čeka kako bi se izborili za društveno - političke promjene još nismo imali prilke vidjeti na Balkanu.

Pripadnici albanske manjine s kojima sam pričala u Kumanovu, govore da to zasigurno nisu ‘njihovi’, da to nema nikakvog smisla i ne pada im se na pamet etnički dijeliti niti svrstavati. Nikom nije do sukoba i potpuno je nejasno i nelogično koji je bio cilj ove 'skupine'.

I Albanci i Makedonci izričito naglašavaju da je ovo izdvojen incident, vrlo vjerojatno konstruiran i da nema mjesta naznakama ‘rata’, medjunacionalnim sukobima i slično. Ne žele čuti za to”, rekla je Danka Derifaj.