Komentari
Žarka Radoja | 05/10/2013
Milišićeva poezija malo je poznata novijim generacijama, tek im je njegov život nepoznanica, iz prostog razloga što ih nije imao ko ni podučiti. Njihovi roditelji su živjeli u vrijeme kada je Milan Milišić bio prognan iz društvenog života, i kao takav za većinu obilježen. Milan Milišić nije pripadao ni jednom sistemu, sem sebi i svijetu. Na balkanskim prostorima to nije recept za uspjeh.Vaš komentar
Ime:Napomena
Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.Molimo čitaoce da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila.
Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije.
Isabel Madden | 05/10/2013 14:27
1987 godine, nakon sto sam dozivela saobracu nesrecu, primila sam pismo od Milana Milisica.
Fragment:
"Sa tim prometnim nesrecama ima nesto strasno i cudno istodobno. Poslije prezivljelih udesa neki ljudi se razaberu strasno puno, dosegnu unutrasnju stabilnost i lakocu... kao da su zavirili sa one strane Velike Zavjese. A znam i jedan sasvim suprotan slucaj: Stijepo Mijovic sa kojim sam se druzio od studenskih dana, koji je bio pristojan i pametan i darovit, nakon prezivljele prometne nesrece sasvim se oporavio, fizicki ali je politicki i ljudski postao tako odvratan da sam bio prisiljen ne pozdravljati ga vise i ne razgovarati sa njim...
Moja mater ima uzrecicu: Nije zlo za zlo. Drugim rijecima, svako zlo koje dode dolazi da nam donese nesto dobro. Vazno je samo da mi to prepoznamo i da ga uzmemo.
Ja se iskreno nadam da ce tvoj slucaj biti od prvih i da ces ostatak zivota cijeniti vise i cuvati pazljivije. Kao krscanin i kao roditelj si to duzna, a kao prijatelja ja te molim."
