Nataša Crnković, Centar za životnu sredinu
Borba za rijeke BiH
Razgovarala: Žarka Radoja 27/07/2015 | 21:17

Već neko vrijeme traje borba lokalnog stanovništva u BiH da sačuva svoje potoke i rijeke od vlasti koja ih daje investitorima i svjesno uništava jedno od najvećih prirodnih bogatstava te zemlje. Za sada se najduža i najdramatičnija "bitka" vodila za riječicu Željeznicu kod Fojnice, gdje su mještani mjesecima kampovali uz obalu, bez obzira na zimu i hladnoću, kako bi spriječili bagere da je unište. U toku je bitka za Sutjesku, a nedavno je problem mini hidrocentrala aktuelizovala i odluka Gradskog vijeća Bihaća da na rijeci Uni dozvoli njihovu izgradnju. Međutim, ta odluka je povučena nakon velikog pritiska javnosti, no borba za Unu, a ni za Sutjesku nije završena.  

O tome zašto su mini hidrocentrale problematične, koliki je značaj rijeka za lokalnu zajednicu i kakvo je ponašanje vlasti u BiH, u intervjuu za KONTRAPRESS govori Nataša Crnković iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke. 

Kontra: Kako komentarišete odluku Gradskog vijeća Bihaća - da najprije izglasa mini hidrocentrale, a onda to povuče?

Crnković: Očigledno je da vlast Grada Bihaća nije imala jasan stav po pitanju hidroelektrana na Uni i da su skloni da promijene svoje mišljenje pod pritiskom. Očekujemo da neće dolaziti do promijene ovog mišljenja i da će zahtijevati od viših vlasti da poštuju njihov stav.

Kontra: Šta ovakva odluka govori o načinu rada vlasti?

Crnković: Vlastima u Bosni i Hercegovini na svim nivoima vlasti, od lokalnih, kantonalnih, entitetskih do državnih nedostaje vizija razvoja energetskog sektora. Ovom sektoru se ne pristupa planski i sistematski, nego stihijski i to pod pritiskom privatnog, ličnog interesa. Tako dolazimo u situaciju da su hidroelektrane planirane i na mjestima kao što su nacionalni parkovi, koji bi morali biti isključeni iz takvih planova. Vlasti Bosne i Hercegovine se ne vode potrebama i željama stanovništva, nego investitora. To nas gura u sve veće siromaštvo, a u ovakvim slučajevima i onemogućava pristup i korištenje prirodnih resursa.

Kontra: Koliko je snažan i važan bio pritisak građana?

Crnković: Pritisak građana je imao u slučaju Une i odluke Vijeća presudnu ulogu. Oglasile su se mnoge ekološke organizacije iz BiH, Hrvatske i Evrope, što je sigurno pomoglo da se napravi veći pritisak, ali jasno je da se oštar stav građana i građanki Bihaća nije mogao, niti smio ignorisati. Trebamo da slavimo zbog odbrane Une, ali i zbog pobjede naroda nad samovoljom vlasti. Da se svi zajedno nismo ovako brzo i efikasno organizovali, sigurno se ne bi ni raspravljalo o povlačenju prvobitne odluke.

Kontra: U BiH se već više godina vodi borba protiv mini hidroelektrana. Najpoznatije su svakako borba žitelja Fojnice za riječcu Željeznicu, i borba za Sutjesku, u okviru nacionalnog parka. U čemu je problem sa mini hidroelektranama, na koji način utiču na životnu sredinu?

Crnković: Hidroelektrane su velike prijetnje za sve naše rijeke. Planirane su na skoro svim rijekama i malo većim potocima, bez stvarnih ekonomskih procijena dobiti države ili lokalne zajednice, niti ozbiljnih analiza na koji način takve hidroelektrane ugrožavaju rijeke i život u njima.

Ludost je uopšte pričati o hidroelektranama na Uni. Pritisak energetskog i građevinskog lobija ne može biti jači od zdravog razuma i volje građana. Ovakvim ludim planovima, kao što su i planovi za hidroelektrane u NP Sutjeska, se mora stati u kraj. Struka je odavno rekla svoje, građani takođe. Jasno je da je vlast pod pritiskom privatnog sektora na drugoj strani, ali trebaju biti svjesni težine svojih odluka, ali i kratkoročnosti svojih pozicija.

Centar za životnu sredinu će se pridružiti lokalnim organizacijama iz Bihaća u odbrani Une, stvarnog bisera Krajine.

Područje Bihaća i Unsko-sanskog kantona je jedno od prioritetnih oblasti BiH za razvoj odgovornog i avanturističkog turizma, aktivnosti u prirodi i korištenja prirodnih resursa na održiv način. Svi planovi Nacionalnog parka Una, pa možda i samo postojanje parka kao institucije se ovakvim projektima dovode u pitanje. Una je poznata i vrijedna upravo zbog svoje nevjerovatne boje, prirodnih fenomena, divlje snage i ljudi koji su vijekovima vezani uz nju i koji će, kako već vidimo, glasno ustati u njenu odbranu.

Hidroelektrane jasno korist donose jednoj strani, dok svim ostalima ostaje samo uništena priroda.

Nacionalni parkovi su osnovani upravo sa ciljem da se prirodno i kulturno-istorijsko nasljeđe očuva i koristi na način da dobit od toga ima država, lokalna zajednica i same ustanove zaštićenih područja. Po međunarodnoj IUCN kategorizaciji zaštićenih područja, koju je naše zakonodavstvo prihvatilo, hidroelektranama nije mjesto u nacionalnim parkovima. Pored toga što se radi o zaštićenom području visokog nivoa, radi se o Uni, koja sama po sebi treba da bude dovoljan razlog da se o tim suludim planovima uopšte i ne priča.

Rijeke kao što su Una, Vrbas, Sutjeska, Neretva, Sana i mnoge druge trebaju biti prioriteti naše zaštite i poslednja mjesta koja ćemo da ugrozimo. Iako se radi o malim hidroelektranama, uticaj koje one prave je ogroman. Kanjoni i klisure Bosne i Hercegovine su tzv. „vruće tačke biodiverziteta“ sa mnogim endemskim, vrijednim i rijetkim vrstama, koje smo dužni da štitimo. Naša je zajednička odgovornost da štitimo Unu i slične rijeke.

Istraživanja koja smo sa grupom od 25 eksperata bioloških nauka proveli u NP Sutjeska pokazuju ne samo veliku raznovrsnost i bogatstvo kanjona Sutjeske i Hrčavke, nego i osjetljivost takvih vrsta na promijene nivoa vode i uzurpaciju staništa.

Kontra: Koliko otpora u BiH ima prema njima? Kakva su dosadašnja iskustva sa izgradnjom mini hidrocentrala?

Crnković: Nažalost, već imamo primjere izgradnje malih hidroelektrana npr. na rijekama Ugar i Sana, koje su u potpunosti uništile tokove ovih rijeka, onemogućile stanovništvu pristup pitkoj vodi, te ugrozile ambicije lokalnih zajednica da na tim rijekama pokreću alternativne aktivnosti kao što je mušičarenje, sportovi na vodi i sl.

Rijeke su upravo naša šansa da živimo u blagostanju i da promijenimo centre moći sa vrha države prema ljudima, a na svima nama je da li ćemo da se borimo za njih ili ćemo pustiti da ih dugoročno unište oni koji su željni profita i ne mare za volju i potrebe naroda.

Vidno raste otpor prema hidroelektranama u Bosni i Hercegovini. Taj ohrabrujući pokret postaje sve jači i što je najvažnije, sve više jedni druge podržavamo i pomažemo. Hidroelektrane u Nacionalnom parku Sutjeska su za sada zaustavljene i mi se sigurno nećemo zaustaviti dok se u potpunosti ne odustane od tih planova. Kampanjom „Bitka za Sutjesku“ smo uspjeli da pitanje hidroelektrana dignemo na viši nivo i da krenemo sa preispitivanjem mnogih drugih hidroelektrana. Centar za životnu sredinu ima kritičan stav po pitanju hidroelektrana u zaštićenim područjima i na visokovrijednim rijekama, te već godinama pratimo planove hidroenergetskog sektora. Gdje god da su hidroelektrane planirane, lokalno stanovništvo pruža otpor tim planovima i vrlo je jasno da one ne mogu da se više lažno predstavljaju kao šansa razvoja lokalnih zajednica.