Prije nekoliko dana, 22. studenog, obilježili smo jedan novi „praznik“. Ujedinjeni narodi na taj su dan proglasili 2014. godinom obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (International Year of Family Farming). Važnost ovog priznanja nesaglediva je: nakon desetljeća bajki o „zelenim revolucijama“ i iskorjenjivanju gladi u svijetu zahvaljujući dostignućima industrijske poljoprivrede utemeljene na upotrebi teške mehanizacije, kemijskih sredstva i genetskom inženjeringu, suočeni smo sa surovom realnošću teških posljedica ove zablude.

Glad je i dalje sramotni problem sustava u kojem se više od milijun tona hrane baca, okoliš je zagađen pesticidima, nevjerojatnom brzinom nestaju uzgojne i divlje sorte i vrste, klimatske promjene izazvane korištenjem fosilnih goriva i intenzivnim uzgojem sve su izraženije, a velika su prostranstva obradivih površina toliko iscrpljena da se na njima ništa više ne može uzgojiti. Zbog ovakve situacije koju ni najčudotvornija marketinška agencija ne može ušminkati i nakon godina borbe brojnih civilnih udruga za prava i glas malih proizvođača, međunarodne su institucije napokon shvatile njihovu važnost i ulogu.

U zajedničkom naporu da se ruralne sredine razvijaju na temelju tradicijskih znanja, poštivajući osobitosti krajolika i podneblja, Ujedinjeni narodi pozvali su sve vlade svijeta da svojim politikama pomognu obiteljska gospodarstva, mlade zemljoradnike, zajednice ribara i zajednice stočara.

Među organizacijama koje su desetljećima upozoravale da je postojeći model proizvodnje hrane poguban za planet, istovremeno skrećući pažnju na važnost vještina i znanja zajednica obiteljskih proizvođača kao alternativnog modela, Slow Food svakako zauzima jedno od najvažnijih mjesta. Jedan od projekata Slow Fooda koji simbolizira drugačiji pristup rješavanju problema gladi i nedostatka kvalitetne, lokalno uzgojene hrane nosi naziv „Tisuću vrtova u Africi“ (A Thousand Gardens in Africa). Ova je velika kampanja pokrenuta 2010. godine i  trenutačno se odvija u 17 afričkih zemalja. Slow Food nastoji stvoriti tisuću vrtova u kojima se afrički poljoprivrednici i mladi ljudi podučavaju uzgoju lokalnih sorti preuzimajući postepeno u svoje ruke lokalni prehrambeni sustav. U vrtovima se prakticira organski uzgoj uz racionalno korištenje u Africi vrlo oskudnih vodnih resursa. Projektom je oživljen duh zajedništva, a Afrikancima pružen model prehrambene neovisnosti i razvoja nove, lokalne ekonomije.

Želio bih vas podsjetiti da su šezdesetih godina prošlog stoljeća, u procesu dekolonizacije, afričke zemlje proizvodile dovoljno hrane za vlastite potrebe i čak stvarale višak. No s primjenom agroindustrijskih mjera, uz korištenje velikih količina fertilizatora i pesticida, gotovo su potpuno iskorijenjene lokalne sorte i tradicijska znanja, a cijele su države pretvorene u proizvođače monokultura namijenjenih izvozu.

Već u 70-im godinama broj se pothranjenih popeo na 80 milijuna. I sami ste svjedoci koliko je međunarodnih kampanja za rješavanje problema gladi, uz slanje ogromnih količina namirnica upitne kvalitete, organizirano od 80-tih naovamo u Africi. Rezultat? Broj pothranjenih je 2009. godine narastao na 250 milijuna!

Novom kampanjom Ujedinjeni narodi i FAO potpuno mijenjaju smjer: malim su i srednjim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima priznali ključnu ulogu u borbi za očuvanje bioraznolikosti, ublažavanje posljedica klimatskih promjena te im prebacili „vrući krumpir“ spasitelja svemnogoljudnijeg planeta od gladi. Hrvatska je ulaskom u EU za poljoprivredu na raspolaganje dobila puno veća sredstva od onih koje je imala u predpristupnom procesu. Struktura naše poljoprivrede takva je da upravo obiteljska gospodarstva predstavljaju preko 90 posto proizvođača hrane. Pred nama su veliki izazovi od kojih je najveći definiranje učinkovitih mjera kojim će biti izbjegnute brojne pogreške iz desetljeća koje je za nama. Svi smo pozvani sudjelovati u tom pothvatu.

Uloga nas koji hranu ne proizvodimo direktno, već ju „samo“ kupujemo i jedemo, puno je veća nego što nam se na prvi pogled može učiniti. Svijest o toj važnosti Slow Food izrazio je definiranjem potrošača kao suproizvođača. Štovatelji pužića često vole citirati misao američkog pjesnika i aktivista Wendella Berryja: „Jedenje je poljoprivredni čin.“ Riječ potrošač priziva sliku pasivne osobe koja nekritički kupuje i konzumira sve što mu prehrambeni marketing ponudi.

Suproizvođač je pak osoba svjesna svoje aktivne uloge u sustavu proizvodnje hrane. Kupujete li hranu mahom u velikim lancima supermarketa, malim obiteljskim dućanima, na zelenoj placi ili direktno na imanjima proizvođača? Kojim se kriterijima vodite dok kupujete prehrambene proizvode? Bojkotirate li neke tvrtke? Svaka od ovih vaših odluka ima svoju izrazitu političku i ekonomsku dimenziju koje možda niste uvijek svjesni. Svojim odlukama oblikujete ponudu (tržište hrane), financirate određene proizvodne i distribucijske modele koje osmišljenim akcijama i inicijativama možete svjesno mijenjati. Vi ste suproizvođač!

Naravno, sve ovisi o vašoj listi prioriteta. Možda vam je zdrava prehrana i vlastito zdravlje na dnu te ljestvice. Carlo Petrini tu je apsurdnu logiku prioriteta zgodno izrazio u priči o donjem rublju marke Armani. Često su nam važniji statusni simboli poput  firmiranih torbi, mobitela ili auta. Za njih smo spremni platiti i cifre koje često vrijeđaju zdrav razum. Ali za kvalitetnu, ekološki uzgojenu hranu ne! Čini se da smo predugo bili naviknuti na kriterij kvantitete hrane, hladnjake i drobove prepune koječega. Nastojte jesti manje, ali kvalitetnije! Ljudi se, nažalost, obično trgnu tek kad obole od neke ozbiljne bolesti. Obratite pažnju da vam tada liječnik, ma kojoj školi pripadao, prvo prepiše jednu jednostavnu mjeru: promjenu prehrane. Kada je riječ o stanju „zdravlja“ cijeloga planeta, odnosno stanju života (bioraznolikosti) u njegovim ekosustavima, možemo slobodno upotrijebiti istu metaforu: „liječnici“ (ekolozi, biolozi, novi gastronomi) preporučuju korijenitu promjenu modela proizvodnje i distribucije hrane.

Dragi suproizvođači, jedite odgovorno, informirajte se i zahtijevate ukusnu, lokalno ekološki uzgojenu, nutricionistički kvalitetnu hranu u kojoj možete uživati svim osjetilima. Podržite i promovirajte lokalne OPG-ove, male ribare i mlade poljoprivrednike, pomozite im vašim znanjem u plasiranju i promociji proizvoda, udruživanju i apliciranju na europske fondove. Hrana je puno više od „utaživača“ gladi. Pravo na užitak jedno je od najzapostavljenijih, ali ništa manje važnih prava. O tome ćemo u sljedećem Pužurenju.

* Autor Ivo Kara-Pešić je doktorant filozofije na Sveučilištu u Torinu. Jedan je od idejnih tvoraca Kinookus Food Film Festivala i voditelj konvivija Slow Food Dubrovnik. Bavi se prevođenjem, publicistikom, osmišljavanjem i provođenjem projekata u kulturi.

* Tekst preuzet sa portala dubrovniknet.hr