Šta može Bosna i Hercegovina izgubiti podnošenjem revizije presude Medjunarodnog suda pravde, a što već nije izgubila?

Kako se uopšte može izgubiti nešto što nemaš?

Podnijeti ovaj zahtjev bilo bi kontraproduktivno samo onda ako bi sam taj akt pogoršao dobre odnose dviju zemalja.

Samo onda ako bi eventualna pobjeda na sudu imala za cilj da dodatno osramoti već osramoćenu zemlju koja je raščistila sa svojom prošlošću jer upravo ta prošlost je i povod i prve procedure, a i revizije presude.

Medjutim, Srbija ne da se nije suočila Ili se suočava sa posljedicama politike Miloševića, kojeg se i sama riješila, pa ga isporučila u zatvor gdje je i umro, nego čini sve da negira i svoju odgovornost i u presudama dokazane činjenice.

U Srbiji je krivično djelo negirati genocid u Kongu, ali nije krivično djelo negirati genocid u Srebrenici za koji je upravo Srbija, kako jedina zemlja u historiji, osudjena, tj.za njegovo nesprječavanje. U srpskom obrazovanju djeca ne uče o ratovima na Balkanu onako kako se desio i iz dokazanih činjenica nego se i dalje grade mitovi vječite žrtve i vječitih branilaca od onih tamo, zlih, komšija. U Srbiji se rehabilituju četnici, iako dokazani zločinci i ubice civila, ne samo Bošnjaka, Hrvata, Albanaca, već i samih Srba i saradnici njemačkih i italijanskih fašista i ustaša.

Srpski predsjednik javno negira genocid u Srebrenici, a sve vlasti od kraja rata na ovamo, uz par izuzetaka, podgrijavaju separatističku i antiustavnu politiku u RS, kršeći time i Dejton i napredak Bosne i Hercegovine kao države.

Osudjeni i optuženi ratni zločinci iz dokazanog agresorskog rata u Bosni, u Srbiji žive kao slobodni ljudi. Bivši pripadnici Vojske koji su učestvovali u ratu i zločinima u Bosni, od države Srbije primaju penzije. Srbija koristi lobi i koristi ruski veto da spriječi donošenje Rezolucije UN-a o dokazanom genocidu čiji tekst je prethodno šest puta mijenjan da udovolji njenim zahtjevima.

Kakvu to poruku šalje ta današnja Srbija, ne samo Bosni, nego i svim zemljama u regionu?

Revizija presude može pasti po najmanje tri tačke, medjutim kakav izbor je ostavljen gradjanima Bosne i Hercegovine, a posebno onima koji su osjetili rat od 1991.-1995.? Revizija može pasti, ali može i proći. I žalosno je da se nešto što je pravno sredstvo, dostupno objema stranama u procesu, zloupotrebljava do te mjere da se podnošenje zahtjeva naziva antiustavnim i priziva novi rat.

Naivno je i pomisliti da bi nepodnošenje zahtjeva za reviziju promijenilo politiku Srbije prema Bosni. Ta politika je zacrtana još u Načertaniju 1844. godine, projektu širenja Srbije, ne samo na štetu Bosne i Hercegovine, nego i Hrvatske, Kosova, Makedonije, Sandžaka (što je i učinjeno 1912.), Vojvodine (što je i učinjeno 1918.), pa i Bugarske. Načertanije je skrivano u sefu kralja Srbije sve do 1906. godine, a 'ponovljeno' u Moljevićevoj 'Homogenoj Srbiji' iz 1941., pa u Memorandumu SANU 1986. Srbija je s Hrvatskom javno dijelila Bosnu 1939. dogovorom Cvetković - Maček, a zatim Milošević-Tudjman 1991 godine.

Skoro 200 godina ta politika nije promijenila svoju srž, razlika je samo u načinu. U ratu pokolj i progon, u miru progon i diskriminacija, kao i ukidanje prava na ime Bošnjak i na jezik bosanski. Kako je ukinut prije 100 godina, tako ga se na pola teritorije ne priznaje ni danas. Zločini se zataškavaju i relativizuju, mjesta zločina ne mogu obilježiti, ratni zločinci dočekuju kao heroji, a vlastiti narod laže o 'zloći' i ugrožavanju prava Srba od strane 'onih drugih'.

Šta to još Bosna i Hercegovina zahtjevom za reviziju može izgubiti, a da već nije?

Ova procedura nije pokušaj da se ocrni jedan narod, niti je uperena protiv današnje Srbije, kakva god bila njena politika prema Bosni, već pokušaj da se iskoristi posljednja pravna mogućnost da se iznese istina i ogoli čisti nacizam iz devedesetih. Pokušaj da se i Srbija, a i srpski narod koji je zaveden u bratoubilačke ratove, čime je i sam ispatio, natjera da se pogleda u ogledalu. I pritom jednom ne okrene glavu. 

Ovo nije ni stvar politike ni inata ni prizivanja rata, ovo je stvar ljudskosti, morala i poštovanja prema svim nevinim žrtvama u bosanskom ratu. I na svim stranama, koliko god to nekom čudno zvučalo.