Ove godine sve je relaksirajuće", rekla je Mirjana Kučer, sad već bivša organizatorica splitskog Gay Pridea, a Nikola Visković, ugledni profesor dodao je kako je prvi bio masakrirajući, drugi okupacija. Ukratko, od napada na povorku prije dvije godine, do prajda na čelu s gradonačelnikom.

Preko 500 sudionika danas je sudjelovalo u prosvjedu LGBT zajednice, koja se po prvi put uistinu može nazvati Povorkom ponosa, jer su u prvom planu bili zahtjevi zajednice, a ne neredi i policijska osiguranja.

"Tema ovogodišnjeg prajda, kao i prethodnih, je pravo na brak, koje je sad u posebnom interesu pažnje. No, osim toga važno je raditi i na suzbijanju diskriminacije protiv LGBT osoba. Mi smo poslali Ministarstvu pravosuđa nacionalni program za suzbijanje diskriminacije LGBT osoba, no još nismo dobili odgovor. LGBT prava ne mogu čekati", rekao je Edo Bulić iz Iskoraka, najavivši kako od sljedeće godine organizaciju prepuštaju novoj udruzi Rišpet, prvoj koja se bavi LGBT pravima u Splitu.

"Ove godine smo imali preko 30 volontera, odaziv je bio odličan, a čak su nam se javila i 2 stranca koja žive u Splitu. Posebno nam je drago što su nam pristupili ljudi koji su iznervirani agresijom onih koji žele ugroziti naša prava", rekao je Tomislav Ladišić, iz gore spomenute udruge.

Devetnaestogodišnja Doris, studentica kemije iz Trogira, prva volonterka splitskih prajdova uopće, rekla je kako je izuzetno ponosna na današnji dan. Na činjenicu da je ovo prvi prajd u Hrvatskoj na čijem je čelu gradonačelnik, kaže: "Drago mi je da se politička situacija promijenila jer će to utjecati na mišljenje nesvrstanih".

A splitski gradonačelnik, osim što je dopustio postavljanje LGBT zastave na Pjacu, održao je i poprilično dojmljiv govor na Rivi. No, za usvajanja djece LGBT parovima ipak smatra da nije još vrijeme. "Onim građanima koji se ne slažu s ovim prosvjedom poručujem da se radi o ljudskim pravima, a LGBT zajednica je dio ljudskog roda. Splićani su ipak normalni. I ako smo prije dvije godine pogriješili, danas to ispravljamo", rekao je Ivo Baldasar. Osim gradonačelnika, tu su bili i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, te ministar uprave Arsen Bauk.

"Politička podrška je vrlo važna, ali nije ključna. Najbitnije je da se probudila građanska svijest kod onih koji nisu ni za ni protiv, ali su dosada stajali sa strane", rekla je aktivistica Mima Simić, a njena kolegica iz Beograda Lepa Mlađenović dodala kako se razvojem civilnog društva razvija i država. Iz Beograda je i prvi put došla Jelena Čelebić koja kaže da je željela izraziti podršku zbog inicijativa kao što je U ime obitelji. "Jako sam iznenađena, ne samo povorkom nego i reakcijama ljudi u okolnim kafićima koji su nas samo bodrili", rekla je. Većih incidenata nije bilo, osim jednog čovjeka koji je na štekatu na Rivi povikao: "Pederi!". Uskoro su ga sa susjednih stolova ušutkali, no to ga nije spasilo od toga da ga policajci uklone.

"Prije tri godine bili smo okruženi samo prijetnjama, a ove godine kad sam išla ujutro u dućan, prodavačice su razgovarale kako bi trebalo ići podržati Pride", kazala je Mirjana Kučer. Ponosna je na udrugu Rišpet, ali i cjelokupne reakcije građana. Ne bih ništa mijenjala, osim možda rasporeda jer joj je već prevruće u 1 sat ići na Rivu, kaže u šali.

Ugledni profesor Nikola Visković, koji je na prvom prajdu zaradio biljku u glavu, došao je kao i prethodne godine, podržati LGBT zajednicu. Zadovoljan je činjenicom da Pride iz godine u godinu pokazuje napredak građanske svijesti u gradu. "U redu je da političari participiraju u preodgoju antikršćanske tradicije koja je dugo već prisutna na ovim prostorima. Šteta što nema nekog svećenika da poradi na tom antimoralnom mentalitetu koji vlada. Riječ je o dugom procesu na kojem će trebati još puno raditi. Nakon što su naučili da ne treba pljucati na cesti, pa da nije u redu tući ženu u kući, naši građani polako uče uvažavati i spolne razlike", rekao je profesor Visković. Smatra da je državna politika prema kojoj postoji prijelazno razdoblje u kojem se prava ostvaruju kroz neki oblik zajednice prirodan put koji se odvijao i u drugim zemljama.

"U Francuskoj je desnica prihvatila zajednice, da bi se ponovo bunila nakon deset godina kad je dozvoljen brak. Ljudi bi puno lakše prihvatili prva LGBT ljudi da nije Crkve koja predstavlja političkog agitatora", podcrtao je još jednom ulogu crkve profesor Visković.