Filozofija Slow Food pokreta (4)
Pravo na užitak u slavu Majke zemlje
Piše: Ivo Kara-Pešić (dubrovniknet.hr) 10/12/2013 | 09:44

Upravo na današnji dan, 10. prosinca 1989. godine, u pariškoj Opéra Comique osnovan je Slow Food International – međunarodni pokret za obranu i pravo na užitak (Movimento internazionale per la Difesa e il Diritto al Piacere). Tom su prilikom delegati iz 15 zemalja (Argentine, Austrije, Brazila, Danske, Francuske, Njemačke, Japana, Italije, Nizozemske, Španjolske, Sjedinjenih Američkih Država, Švedske, Švicarske, Mađarske i Venecuele) potpisali Manifest Slow Fooda. Danas slavimo i Terra madre day, Dan Majke zemlje.

 

U njemu stoji:

„Ovo naše stoljeće, koje se rodilo i razvilo u znaku industrijske civilizacije, prvo je izumilo stroj, a zatim ga je učinilo modelom života. [...] Fast Life remeti naše navike, nasrće na nas čak i u našim domovima [...]. Homo sapiens se, kako bi bio vrijedan tog imena, mora osloboditi brzine koja ga je svela na vrstu kojoj prijeti nestanak. Odlučna obrana tihog materijalnog užitka jedini je način da se suprotstavimo općem ludilu Fast Lifea. Neka nas odgovarajuće porcije zajamčenih osjetilnih zadovoljstava i sporog i dugog uživanja sačuvaju od zaraze većine koja učinkovitost miješa s mahnitošću."

Naša obrana treba početi za trpezom sa Slow Foodom. Ponovno otkrijmo okuse i mirise lokalnih kuhinja i otklonimo degradirajuće učinke Fast Fooda. [...] Prava je kultura razvoj, a ne obesmišljavanje ukusa. Postoji li bolji način za pokretanje ovog razvoja od međunarodne razmjene iskustava, znanja i projekata? Slow Food jamči bolju budućnost. Slow Food je ideja kojoj su potrebni brojni stručni pobornici, kako bi ovo (sporo) kretanje postalo međunarodni pokret čiji je simbol pužić.“

Osobitost Manifesta Slow Fooda nalazi se upravo u ovom snažnom naglasku na pravu na užitak, čime jedna naizgled banalna kategorija postaje političko pitanje broj jedan! Zašto nam život ne bi bio ispunjen užitcima? Svi imamo pravo na užitak! On započinje temeljnim užitkom, užitkom u onome što nas održava na životu: uživanjem u dobroj hrani. Kako bismo raspoznali što je dobra hrana, naša osjetila moraju biti istančana, odnosno educirana.

Otuda inzistiranje Slow Fooda na tzv. osjetilnoj edukaciji od najranije dobi. Obratite pažnju na to da naša prva spoznaja svijeta ide upravo preko osjetila okusa: sve na što naiđu, bebe prvo gurnu u usta i kušaju. Naravno, istančana osjetila znače i istančani duh koji uviđa suptilne razlike i sve bogatstvo svijeta oko sebe. Ne čudi da etimologija riječi estetika, koju kao disciplinu povezujemo s teorijom umjetnosti, dolazi upravo od starogrčke riječi za osjetilnost (αἴσθησις). U hrvatskom jeziku imamo mogućnost terminološki napraviti razliku između okusa i ukusa, no njihov je zajednički korijen upravo u osjetilnosti.

Odnos i bliskost okusa i ukusa ugradili smo i u ime naše udruge – Kinookus. Ime primarno upućuje na tematski spoj hrane i filma, na razvijanje estetskog ukusa za filmsku umjetnost, za lijepo i dobro, a sekundarno na dublji značenjski sloj: na edukaciju i istančavanje osjetila za zaboravljene okuse, okuse kojima prijeti nestanak, buđenje osjetila za probranije i rjeđe okuse i ukuse. Gotovo svi naši projekti inspirirani su Slow Food idejama koje smo upoznali na samom izvorištu. Kada sam 1999. godine došao u Torino na studij, nisam ni slutio da se nalazim u prijestolnici nove ekogastronomije. U stanu u kojem sam tada živio, na frižideru (gdje drugo!) me je dočekala naljepnica sa znakovitim natpisom: Life is Too Short to Drink Bad Wine (Život je prekratak da bismo pili loše vino). Ovaj dojmljivi moto možete primijeniti na sve u životu.

Moram priznati da je za mene život u Italiji bio dragocjeno iskustvo edukacije osjetila, navikavanja na izvorne okuse, vrhunske proizvode i estetske doživljaje, nakon kojih se ne dam više olako prevariti. Razbijmo i jednu duboko uvriježenu predrasudu protiv koje se Slow Food bori od samog početka: nije točno da su vrhunski užitci privilegij dobrostojećih ljudi! Ukusna i zdrava prehrana temelji se na kvalitetnim namirnicama koje u Dubrovniku i Hrvatskoj još uvijek možete, po pristupačnim cijenama, kupiti na tržnici direktno od zemljoradnika i ribara. Ovo vam omogućuje i da odlaskom u posjet proizvođaču provjerite podrijetlo i način uzgoja proizvoda koje kupujete na tražnici. Užitak se velikim dijelom nalazi u onome što se stvori oko same pripreme i kušanja hrane: kako, s kime, gdje.

Deseti prosinac, dan na koji je osnovan međunarodni pokret za obranu i pravo na užitak, svake se godine slavi kao Terra Madre Day (Dan Majke Zemlje). Svi pobornici Slow Food ideja na taj dan nekim prigodnim događajem (večerom, gledanjem filma, druženjem, kušanjem, inicijativom, radionicom, posjetom obiteljskom imanju) slave lokalnu, tradicijsku hranu. Pozivam vas da danas ili sutra, na vama svojstven način, obilježite ovaj dan u društvu dragih vam prijatelja i obitelji. Priprema i kušanje hrane najljepša su isprika za upoznavanje novih ljudi, razmjenu ideja i iskustava i, zašto ne, za zaljubljivanje. Stoga Dan Majke Zemlje možete iskoristiti i za stjecanje novih poznanstava i znanja o lokalnoj  gastro baštini. Uživajte sporo i znalački, igrajte se kušača, komentirajte hranu, razgovarajte o tome na što vas određeni okusi i mirisi podsjećaju. Hrana ima puno zdraviji učinak ako se u njoj svjesno uživa. A za sljedeće Pužurenje sam vam spremio jedno iznenađenje. O čemu ćemo govoriti? Polako, prvo se prepustite osjetilima i prakticirajte užitak u slavu Majke Zemlje.

* Preuzeto sa portala dubrovniknet.hr