Broj nezaposlenih novinara u Hrvatskoj utrostručio se u poslednjih devet godina sa 236 na 729, najvidljiviji je u štampanim medijima, gdje je pad zaposlenosti čak 47 posto, smanjio se broj printanih izdanja, dok je s druge strane vidljiv mali, ali bitan napredak na internetu, gde je posljednjih godina zabilježen rast profita i povećanje broja zaposlenih. Međutim, u kontekstu medijske politike, u Hrvatskoj nije otvoreno pitanje interneta niti njegove regulacije.

Ovo su neki od rezultata tri istraživanja koja su predstavljena publici u četvrtak, 24. aprila, u Gete institutu u Zagrebu, na tribini „Istraživanja o hrvatskom medijskom prostoru“ u okviru konferencije „Mediji protiv demokracije? Komercijalizacija interneta i kriza medija“.  Istraživanja su predstavili Nada Švob Đokić iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose, Helena Popović sa Fakulteta političkih znanosti i Milan Živković iz Ministarstva kulture Hrvatske, uz moderaciju Janje Sesar.

MEDIJSKA POLITIKA U EVROPSKOM PROSJEKU

Govoreći o hrvatskoj medijskoj politici Nada Švob Đokić je naglasila da ona ulazi u evropski prosjek, uz razlike koje su svojstvene za zemlje u tranziciji, poput povreda ljudskih prava i transparentnosti vlasništva.

„Medijska politika u Hrvatskoj je regulatorna i konstitutivna javna politika, a mnogo manje distributivna i redistributivna. S obzirom na to, teško je govoriti okrizi medija jer mi smo zapravo otkad se formulira medijska politika u Hrvatskoj, neprekidno u krizi, odnosno u raznovrsnim krizama koje se odnose na funkcioniranje medija“, kazala je.

Kontekst medijske politike u Hrvatskoj određen je evropskim uticajima, globalnim trendovima u razvoju tehnologija i oblikovanjem medijskog komuniciranja kao i procesima demokratizacije. U istraživanju Mediadema koje je obuhvatilo 14 zemalja EU, došlo se do zaključka da sve evropske zemlje prolaze kroz iskustvo stvaranja novih aspekata medijske politike, što se postavlja kao jedno od ključnih pitanja kojima se danas bave i mediji i oni koji donose propise.

Kao veliki problemi navedeni su nezavisnost regulatornih tijela, povećanje regulacije u svijetlu medijske konvergencije, regulacija javnih medijskih servisa, ograničenje vlasništva nad medijima i kao jedan od ključnih problema medijske politike jesu radni uvjeti novinara i položaj novinara.

S druge strane, manji problemi su dodjela frekvencija, transparentnost vlasništva, medijska pismenost, obrazovanje novinara.

Iz tog istraživanja vidljivo je, kako je Švob Đokić rekla, da hrvatska medijska politika ne odstupa od ovih problema.

„Najveći problemi poboljšanje analitičke osnove i koordinacija u formuliranju i sprovođenju medijske politike i radni uvjeti novinara, s time da se ističu nezavisnost regulatornih tijela i regulacija javnih medijskih servisa. U cjelini mi smo u evropskom prosjeku kad se nabrajaju ključna pitanja i problemi funkcioniranja medija i formuliranja medijske politike“, naglasila je i zaključila da je oblikovanje provođenja medijske politike u Hrvatskoj novo iskustvo koje se pretežno shvata „kao reguliranje različitih aspekata već postojećih djelovanja medija, obiluje demokratskim deficitima, tu je ograničen interes javnosti, nedovoljna je medijska pismenost, izložena je poteškoćama koje često proizilaze iz nestrukturirane sfere javnog komunicaranja i iz neshvaćanja globalnih i evropskih i tehnoloških okvira djelovanja medija.“

ZNAČAJ NEPROFITNIH MEDIJA

Helena Popović sudjelovala je u istraživanju u okviru projekta South East European Media observatory. U Hrvatskoj se ono odnosilo na pet segmenata – medijsku politiku i legislativu, medijsko tržište i financije, novinarstvo kao profesiju, javni servis i medijske sadržaje, a u okviru tribine predstavljeno je istraživanje o novinarstvu u kojem su učestvovali sami novinari po principu fokus grupa.

Popović je navela da su novinari kao jedan od najvećih problema naveli nedostatak solidarnosti unutar profesije, zatim nekompetentni urednici, važnost menadžera i producenata koji uzimaju ulogu koju su nekada imali urednici, spomenuta je i brzina produkcije, problem PR novinarstva, nezaposlenost. „Kada se govorilo o eksternim uticajima i akterima u društvu koji utiču na rad novinara govorilo se o povezanosti ekonomskih i političkih elita nevezano od toga koja je politika na vlasti. Javni interes nije u prvom planu niti se zadovoljava, radi se o političkim i ekonomskim interesima i to je takođe u sve tri fokuse bez obzira na tip medija u kojem se radi“, navela je.  

Kritika koja se odnosi na njih same tiče se kršenja etičkih standarda, naručenih tekstova, manjka znanja, nepismenosti, poglupljavanja sadržaja, činjenice da novinari pristaju u vidu različitih usluga na smanjenje kritičkog potencijala prema institucijama; poslušnici profitiraju, a oni koji se bune su marginalizirani.

Na pitanje kakva je državna regulativa i medijska politika novinari su odgovorili: nedostatak implementacije zakona, nedostatak transparentnosti, problem samoregulacije, sustavno uništavanje javnih medija, kontrola lokalnih medija od lokalnih vlasti, nema reperkusija za kršenje zakona, država namjerno uništava javne medije, same politike podržavaju komercijalne medije.  

Kada se govorilo o kritikama na račun svake od tri grupe medija koje su praćene istraživanjem – mediji trećeg sektora, komercijalni i javni mediji, zanimljivo je da je najveći broj kritika bio na račun komercijalnih medija, dok je za jedinu dobru stranu navedeno da imaju jake pravne timove, iako nedovoljno jasno zašto će im jer se ne bave preterano osjetljivim temama.

Ispitanici su naveli da neprofitni sektor lagano preuzima ulogu javnih medija, te da je u njemu danas najveća mogućnost kritičke orjentacije. S druge strane dijele probleme finaciranja i održivosti,  mali honorara i plaća, slabe pravne zaštita. Ispitanici su takođe naveli da je pozitivan trendu u novinarstvu  u Hrvatskoj micanje malih, kritički orjentiranih medija u okviru civilnog društva, smatra se da Ministarstvo kulture sa programom financiranja medija trećeg sektora i novinara i njihovih projekata, da je na dobrom tragu da je pozitivno u krizi da je utjecala na homogenziranju novinara.

GUBITAK NOVINARA JEDNAK GUBITKU JAVNO POTREBNIH INFORMACIJA

Istraživanje Ministarstva kulture Hrvatske o stanju u medijima još uvijek nije završeno, kao ni medijska strategija koju novinari s nestrpljenjem očekuju, za razliku od Srbije gdje je medijska strategija napisana, ali za sada ni jedna vlast nije pokazala volju da je implementira, no dio je predstavljen javnosti.

Milan Živković je iznio podatke do kojih je za sada došlo Ministarstvo kulture i oni pokazuju trend  slobodnog pada printanih medija u poslednjih nekoliko godina.

Hrvatska broji 12 štampanih medija, pet manje nego prije sedam godina, naklada je pala skoro za pola – danas je 400.000, a 2013. je bila 791.000; broj zaposlenih je sa 1.320 novinara pao na 716 uz 264 vanjska honorarna suradnika. Uz to ima 25 lokalnih informativnih tjednika sa ukupnim tiražom 150.000 primjeraka i oni imaju 250 zaposlenih.

Kako je Živković rekao, pad prihoda je takođe za skoro 50 odsto manji: 2008. je iznosio 3,19 milijardi kuna, dok je 2012. bio 1,53 milijarde kuna. Smanjena je i proizvodnja tekstova pa je 1.150.000 spalo na 780.000 u 2012. godini. Broj zaposlenih je prepolovljen – od 5.894 2008. godine pao je na 2.914 2012. godine.

S druge strane, broj internet portala je u porastu i trenutno se oko 180 portala može podvesti pod informativne. Ukoliko se izuzmu oni koji su dio većih medijskih korporacija, Hrvatska ima oko 100 samostalnih portala, a oko 200 zaposlenih na njima. Kako je rekao Živković, internet je jedini medij koji bilježi rast profita i porast zaposlenih.    

Osvrćući se na problem gubitka posla i smanjenja kapaciteta u medijima, Živković je upozorio kakve to posljedice po društvo i demokratske procese ima.

 „Ako izgubite polovicu zaposlenih u medijima, izgubili ste ogroman dio javno potrebnih informacija“, zaključio je.

Konferencija, koju organizuju Multimedijalni Institut, Kurziv i Kulturtreger, u suradnji s Kuda.org, završava u subotu, 26. aprila.