Nije trebalo dugo, i prvi hrvatski intelektualac je pred podivljalim braniteljima s Trga izveo ritual samokažnjavanja. Šef psihijatrijskog odjela u Varaždinu dr.mr.sc. Nenad Horvat svojevoljno se javno i građanski kaznio davši ostavku jer je uvrijedio “branitelje”. U novinama se javno ispričava i kaže da je spreman podnijeti sve posljedice. Samooptužuje se za verbalni delikt i delikt mišljenja. Ispričava se bolnici u kojoj radi – da joj nanijeo štetu. Guta degradaciju od strane ustanove, prihvaća bespogovorno osudu stanovitog Mladena Smoljanca, ravnatelja i ideologa ustanove koja osluškuje osjećaje branitelja, dok dr. Horvat revidira, “shvaća” što je pogrešno mislio: naime da su demonstracije šatoraša i kompanije pogonjene na klerofašizam. Uzrujano se javlja novinama da bi dodatno pljuvao po sebi: “To je bilo neukusno i neumjesno od mene.”

Drugim rječima iz njega je govorio Nečastivi. A on, Nečastivi, često uzme nečiju ruku i napiše nešto. Dapače. Nečastivi zna i ući u nekoga i zaurlati bogohulno. To smo nedavno gledali s jednim biskupom na zagrebačkom aerodromu. Ugledavši jednog ratnog zločinca Nečastivi je iz njega zaurlao da je njemu zločinac kao Isus Krist, te blagosiljao zločinca.

Naravno, ja se zafrkavam. Nema Nečastivoga u Hrvatskoj, a kamo li klerofašizma. Dr. med. sc. Nenad Horvat se samo užasno preplašio. Preplašio se Krvavog Božića, Noći dugih noževa i Kristalne noći, preplašio se crnokošuljaša s križevima kako izvode svoju mračnu koreografiju na glavnom trgu zemlje, preplašio se patoloških psovača na internetu, preplašio se svojeg suda koji je prihvatio da ti sljedbenici Krvavog Božića imaju bolove u duši, preplašio se svoje usamljenosti među kolegama na poslu. Nije siguran u kojem svijetu u stvari živi. Osjetio se kao dr. Klemperer u Leipzigu 1933. i dr. Sigmund Freud u Beču.

Napadaj straha dr. Nenada Horvata je opravdan. Slijede ga i maltretiraju, a okolo opća šutnja. Jaganjci se skimavaju, šute. U njegovoj struci već je počelo povijanje šije pred klerikalnim pritiskom, jer Katolička crkva određuje što će se operirati ili ne, pa se kolege vade na “priziv svjesti”. Što i kako imaš misliti o vlastitoj i tuđoj homoseksualnosti određuje opskurantica Željka Markić. Koja djeca stradala u ratu imaju dobiti odštetu, a koja djeca su bila na zločinačkoj strani, određuju preko megafona zapjenjeni propovjednici mržnje, Šešeljeva braća gaženja svega ljudskog. Udri po malom Glavaševiću, preživio je! Gospodin dr. Nenad Horvat bacio je Eskulapov štap u trnje.

Ali, za strah i slom dr. Horvata smo krivi svi mi. Fini smo si, šutimo, a znamo, vidimo, crne mise ljudi u uniformama i križevima ku-klux-klana, a zaboravljamo one koji se boje: u svojim sobama, na poslu, u gradu Varaždinu. Možda bismo tim usamljenima mogli pružiti ruku, sad je božićno vrijeme. Pa ako i nismo hrabri, bojmo se barem zajedno.

* Radio gornji grad