Mirovni aktivista iz Istre o Festivalu dokumentarnog filma u Skoplju
Zašto treba doći na MakeDox
Volontira i piše: Goran Božičević 14/06/2014 | 16:13

“U slučaju konflikta, izbrojite do deset, iskulirajte i riješite izravno s osobom s kojom imate problem. Nemojte se dolaziti tužakati i uvlačiti druge ljude u sukob. “ I da ništa drugo ne čuju na ovogodišnjem petom Makedoxu, mlade  volonterke su profitirale već ovom uputom voditeljice Kike, na današnjem sastanku preko 30 volontera. Moje uho je profesionalno čulo baš taj dio o transformaciji sukoba, primjetilo da smo sjedili u krugu, na ugodnim stolicama za projekcije, na svježe pokošenoj travi jednog od najljepših objekata koje ijedan filmski festival ima – Kurshumli An-a.

Piše na tom bivšem Karavan Seraju, datiranom u sredinu 16 vijeka, željenom utočištu putnika, danas spomeniku kulture, da mu se ne zna točno dob. Tako i izgleda. Prijazno ali tajanstveno, zaštitnički ali otvoren, monumentalno no ljudski topao, natkriven s otvorenim dvorištem. Gore nebo i zvijezde, dole trava, u sredini trave fontana – posred gledališta, valjda zato da se djeca imaju gdje smočiti ovih vrućih dana kada su vrijedni volonteri pripremali prostor za Festival. Ludilo je to od prostora, čistili smo malo jučer – sobe – na katu terasom opasanom i dvorištu otvorenom. Mnogo ih ima, neke su uredi, neke služe za interne projekcije za žiri, tehničku podršku, press, u nekima će se naravno i spavati.

Teško je ne osjetiti divljenje prema zgradi, višestoljetnoj preteči hotela, koliko je ljubavi, radovanja, nadanja, strahova i čuđenja tu noćilo. Koliko ćemo svega toga gledati na filmskim projekcijama ove godine? Ništa manje, ništa manje.

Festival počinje u nedjelju i traje do idućeg petka. Sve su informacije na www.makedox.mk, zapravo skoro sve. Ja ću vam reći da povratna karta busa iz Kopra, Ljubljane, Pule, Rijeke ili Zagreba samo osamdeset eura. Autobusi idu svaki dan, iz Zagreba u 18 časova. Busevi iz Beograda idu stalno, popodnevne su veze poslovne i brze za 25 EUR.

Ima i aviona naravno svaki dan, a novi je skopski aerodrom ne samo lijep nego i funkcionalan.

Zašto bi potegnuli sve do Skopja? Zbog MakeDox-a, naravno. Sve ostalo je bonus, no MakeDox je dovoljan razlog sam po sebi. Magična mješavina kuhinje za volontere, osoblje i goste koju vodi par entuzijasta iz Slovenije, organizatori koji su spremni usred najvećeg posla punih petnaest minuta utrkivati se (trčati da) s djecom čiji smijeh nekako prirodno pripada uspomenama prepunom dvorištu bivšeg Karavan Seraja. Zbog čaja, orijentalnog, koji hladi najbolje ljeti, s kockicom limuna i malo šećera ako se hoće. Zbog žirija u kojem sjedi Karpo Godina kome sam se divio još kao klinac. Zbog Čaršije , starog turskog dijela grada, koja je dragulj sama po sebi. Zbog filmova koji će vas osvojiti odmah ali nećete u ovom dvorištu ni primjetiti da su na platnu. I nisu. Platno je izvješeno zbog Nevjernih Toma ali su projekcije izravno u našim srcima. Kao što je mene osvojio Searching for Sugar Man, prošle godine. Ili me to osvojio MakeDox kroz priču o Sixto Rodriguezu popraćenu točenim skopskim pivom.

Program je više nego bogat a ovogodišnji slogan je “Prirodno”. Čuj, prirodno? Ovdje ionako ništa nije umjetno. Zašto onda Prirodno? Možda za one Nevjerne Tome koji misle da se ovdje filmovi prikazuju na platnu.

Dođite i uvjerite se da nije tako. U srcu, во срцето, në zemër. I na milion drugih jezika, koji su ovdje jedan. Prirodno :)

Skopje. 13.6.2014.