Odluka Washingtona i Bruxellesa da bojkotiraju paradu pobjede u Moskvi i tako prošire sankcije i na ruski antifašizam jedna je od najodvratnijih u novije doba. U to se uključila i Hrvatska micanjem Titove biste, pa se logično postavlja pitanje raspada li se nekadašnja antihitlerovska koalicija i zamjenjuje li je neka nova

Stipe Petrina može biti kriv za lajav jezik i prostačko ponašanje, i ne samo da može nego i jeste kriv, jer se naplaćao kazni za to, jedino ne može biti kriv što je Hrvatska pala u ovako rastrojenu, psihotičnu idolatriju prema svom prvom predsjedniku. Ovih tristo spomenika tristo su dovoljnih razloga da se kaže kako je ova zemlja, bez obzira što je sada i članica Europske unije, mentalno još ostala u devedesetima

Sada, kada se i u Hrvatskoj referendumom pokušavaju u Ustav uglaviti heteroseksualni brakovi kao jedino važeći i dopušteni, nije loše imati na umu da se i u današnjoj, načelno antifašističkoj i antirasističkoj Evropi, referendumska olovka zna pretvoriti u fašistoidni pendrek.

Kada se osmotri zajedno Hrvatsku i Srbiju danas, uočava se zanimljiva inverzija uloga. Srbija se vadi iz gliba ratne prošlosti hrvatskom metodom da to preuzmu na sebe nacionalisti, a u Hrvatskoj se događa obratno. Ona kao da slijedi srpski model iz vremena Borisa Tadića, kada su lijevi centristi svojim izbjegavanjem najtežih tema, prvenstveno korupcije,utrli nacionalistima put za dolazak na vlast.I tako ispada da se na ovim našim hrvatsko-srpskim stranama sve mijenja samo zato da bi ostalo isto