Trećeg prosinca 2014. navršava se 30 godina od strašne tragedije u Bhopalu koja je gotovo trenutno ubila više od tri tisuće ljudi, još osam tisuća sljedećih dana, te više od dvije tisuće u posljednja tri desetljeća.
Unatoč tragediji enormnih razmjera i unatoč apatiji na koju stalno nailaze, ljudi Bhopala se još uvijek bore za pravdu.
Bhopal je bio točka preokreta. Tragedija je probudila svijet koji je ugledao industrijsko, korporativno nasilje. Kemikalije koje su se proizvodile u Bhopalu imale su svoje korijenje u ratovanju.
Tragedija u Bhopalu bila je politička, ekonomska, pravna točka preokreta za Indiju i za planet. To je bila toksična tragedija na dvije razine: curenje otrovnog plina iz tvornice koja je proizvodila otrovne pesticide, kontinuirana prisutnost 350 tona opasnog otrovnog otpada iz napuštene tvornice Union Carbide Ltd-a u Bhopalu, kombinirano s toksičnim utjecajem korporacija na sudove i niz vlada. Pravno, Union Carbide i sudovi SAD-a izbjegli su preuzimanje obaveze i odgovornost za štetu, stvarajući tako presedan za vlade koje odbijaju svoju dužnost zaštite svojih građana, oduzimajući im građanska prava i suverenitet kako bi se nagodile s korporacijama, puštajući ih da se lako izvuku.
Tužbe žrtava pred sudovima u SAD-u odbačene su na temelju tvrdnje kako su indijski sudovi nadležni za iste, iako su drugi slučajevi koji uključuju korporacije iz SAD-a i žrtve iz stranih država razmatrane pred sudovima u SAD-u. 1999. godine, kada su žrtve opet pristupile federalnom sudu SAD-a tražeći odštetu za incident iz 1984. kao i za navodno onečišćenje okoliša koje i dalje traje, slučaj je opet odbačen.
Godine 1989. indijski Vrhovni sud je odobrio nagodbu u civilnoj tužbi protiv Union Carbidea u visini 740 milijuna dolara. Država je prisilno preuzela reprezentaciju žrtava po principu parens patriae (latinski za "roditelji nacije") — "doktrina koja daje inherentno pravo i autoritet državi da štiti osobe koje pravno nisu u stanju zastupati svoje interese".
Kaznena tužba protiv Union Carbidea i njenog bivšeg glavnog direktora Warrena Andersona traje od 1989. U lipnju 2010. je sud u Indiji donio presudu prema kojoj su Union Carbide India Ltd. i sedam direktora tvrtke proglašeni krivima za kazneni nemar (ovo je formulacija nakon rujna 1996. kada je njihova optužnica smanjenja). Tvrtki je naloženo da plati kaznu u iznosu od 500.000 indijskih rupija (10.870 dolara), a pojedinci su osuđeni na po dvije godine zatvora i kazne od 100.000 rupija. U kolovozu 2010, Središnji istražni ured podnio je zahtjev Vrhovnom sudu tražeći da ponovo ispita optužbu za kaznenu odgovornost za ubojstvo protiv optuženih. U svibnju 2011, Vrhovni je sud odbio ovaj zahtjev i ponovo otvaranje slučaja s težim optužbama. Međutim, nakon prosvjeda preživjelih iz Bhopala u studenom 2014. vlada je obećala ojačati "kurativni zahtjev" prema Dow Chemical koji se već nalazi pred Vrhovnim sudom. Zahtjev je usmjeren na rješavanje nedostataka u nagodbi iz 1989. u kojoj nisu korišteni točni podaci o broju poginulih i ranjenih. Indijska vlada traži dodatni iznos od 1,24 milijarde dolara, ali grupe preživjelih iz Bhopala, citirajući vladine brojki (epidemiološko izvješće Indijskog vijeća za medicinska istraživanja, 2004.), tvrde kako bi odšteta trebala iznositi 8,1 milijarde dolara.
Šestog veljače 2001. korporacija Union Carbide postala je podružnica u punom vlasništvu Dow Chemical Company nakon transakcije u visini od 11,6 milijarde dolara koju su odobrili odbori direktora obje tvrtke. Posjedovanje znači posjedovanje i imovine i obveza. Međutim, Dow bi se želio odreći plinske katastrofe u Bhopalu. Dok Dow želi imunitet od odgovornosti u slučaju smrti i bolesti koje je uzrokovaoUnion Carbide, prihvatio je odgovornost za štetu prouzročenu radnicima Union Carbide-a u SAD-u.
U siječnju 2002. Dow se nagodio u slučaju u kojem su ih tužili radnici izloženi azbestu na radnom mjestu u njihovoj podružnici UCC. Također su odvojili 2,2 milijarde dolara za buduća potraživanja.
Tužba je podignuta prije nego je Dow pripojio Union Carbide. Dow se odbija baviti pitanjem smrti i štete koju je Union Carbide uzrokovao u Indiji.
Ovaj obrazac dvostrukih standarda, privatizacije profita i podruštvljavanja katastrofe, provlači se kroz obrasce korporativne vladavine koja je institucionalizirana nakon tragedije u Bhopalu. Dow, zajedno s Monsantom, nameće društvu opasne, neprovjerene GMO-e, zajedno s kemikalijama baziranim na ratu na kakve se GMO oslanja.
U listopadu 2014, Agencija za zaštitu okolišu je, unatoč prosvjedima građana i znanstvenika, odobrila Dow-ov Enlist Duo, genetički modificirane kukuruz i soje otporne na glifosat i 2,4-D ili 2,4– diklorofenoksiacetat, kiselinu koja je bila jedan od sastojaka Agent Orange-a, bojnog otrova korištenog u Vijetnamskom ratu koji se smatra odgovornim za brojne zdravstvene probleme koje su Vijetnamci iskusili za i nakon rata.
Kako se ova kemijska utrka u naoružanju razvija, sve više i više zajednica i država izabiru postati slobodni od GMO-a. Na izborima u studenom 2014. godine okrug Maui na Havajima glasao je za slobodu od GMO-a. Dow i Monsanto odmah su tužili Maui kako bi zaustavili zakon koji brani uzgoj GMO kultura.
Trideseta obljetnica plinske tragedije u Bhopalu trebala bi katalizirati akcije širom svijeta za pravdu za Bhopal i za sve žrtve ekonomije bazirane na otrovima. Trebala bi ojačati našu odlučnost za stvaranjem hrane i poljoprivrednih sustava bez toksina, te za obranom prava na izbor da budemo slobodni od otrova.
