U vrijeme kad su se događale pretvorba i privatizacija građani ove zemlje nisu razumjeli da je u pitanju pripremanje terena za veliku pljačku. Shvatili smo to tek kad su novopečeni vlasnici počeli rasprodavati ono što su radnici desetljećima stvarali.
Shvatili smo to kad su ljudi masovno počeli ostajati bez radnih mjesta. Kad smo uzeli u mozak što nam se zapravo zbilo, pretvorba i privatizacija postale su sinonim za pljačku. Nerijetko će to priznati i političari koji danas vode ovu zemlju.
Od vremena Velike pljačke Hrvatske shvatili smo i naučili štošta, ali najvažnije bi bilo da nas je ta pljačka naučila da na pojave koje pljačkanju prethode moramo reagirati na vrijeme. U glavnom gradu Hrvatske građani su danas suočeni sa situacijom u kojoj će imati priliku pokazati jesu li naučili to najvažnije.
Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić i njegov predsjednik Uprave Holdinga Slobodan Ljubičić Kikaš, naime, spremaju veliku privatizaciju. Na bubanj će otići brojne podružnice Zagrebačkog holdinga.
Događanja u glavnom gradu ovaj autor prati deset godina i siguran je da je najavljena privatizacija dijelova Holdinga posljednja faza razgradnje Zagreba. Nakon nje, Zagreb će u svom vlasništvu imati samo gaće na štapu.
Usput rečeno, apsurdno je da gradonačelnika Bandića birači u Zagrebu prepoznaju kao velikog graditelja. Milan Bandić je, po sudu ovog autora, veliki razgraditelj, koji ulazi u posljednju fazu svog djelovanja.
Ako to ne shvate danas, kad se sprema privatizacija tvrtki za koje je do jučer bilo nezamislivo da bi mogle biti privatizirane, građani glavnog grada shvatit će to za pet ili deset godina.
O našem, aktualnom vremenu za deset godina govorit će se kao o vremenu Velike pljačke Zagreba, ali tad će već biti kasno. Da bi čitateljima plastičnije prikazali događaje koji se pletu orijentirat ćemo se na primjer gradske Čistoće.
Sabor je u sedmom mjesecu ove godine odlučio da prikupljanje otpada više nije komunalna djelatnost. Što se zagrebačke Čistoće tiče, komunalna djelatnost ostala je samo briga o Jakuševcu, velikom odlagalištu otpada smještenom uz Novi Zagreb.
To odlagalište, inače, ne nosi dobit, nego samo ogromne troškove. Čistoća će koliko sutra biti izdvojena iz Zagrebačkog holdinga. Nakon toga će u poduzeće biti pripušten privatni kapital. Otpad po Zagrebu više neće skupljati (isključivo) kamioni Čistoće, nego će u igru ući privatni poduzetnici.
Privatnim poduzetnicima, to je valjda jasno, na umu je samo dobit. Njima treba što veća zarada. Kako će je ostvariti? Ostvarit će je na način da maksimalno srežu svoje troškove. Dakle, na udaru će najprije biti radnici, a kad se broj ljudi za skupljanje otpada dovede na minimum slijedi idući korak.
Taj će biti poguban za grad i građane. Povećat će se cijene usluge, a smanjiti broj odvoza otpada. Slična iskustva već imamo u nedalekom Jastrebarskom. Slična iskustva imamo u nizu europskih gradova. Privatizacije komunalnih poduzeća i izlazak u susret privatnom kapitalu nisu donijeli ništa dobro.
Zato je važno znati da se Milan Bandić i Slobodan Ljubičić Kikaš spremaju rasprodati sve što se u Holdingu rasprodati može. Zato je važno shvatiti koliko je to za Zagreb štetno.
Gradonačelnik nam sa skupštinske govornice poručuje kako je Holding nužno rasturiti da bi se uvelo reda. On, koji je kreator velikog nereda u Holdingu, danas se to usuđuje izgovoriti isključivo jer računa na neinformiranost građana.
Ideolozi privatizacije gradskih poduzeća vjeruju da građani neće shvatiti igru koja se vodi. Oni izdvajaju podružnice u posebna poduzeća, najavljujući pritom da će im dopustiti da iz Holdinga iznesu samo funkcionalnu imovinu, ali ne i imovinu koju su podružnice u Holding unijele.
Na taj način ruši se vrijednost podružnica, kako bi bile lakši plijen privatnim poduzetnicima. Bandić vjeruje da će i ovaj manevar, najštetniji od svih dosadašnjih, proći bez reakcije Zagrepčana. Međutim, valja vjerovati da stanovnici glavnog grada nisu zaboravili da su Holding do grla zadužili upravo Bandić i Ljubičić.
Valja nam vjerovati da se građani neće dati još jednom prevariti kako su se dali prevariti u vrijeme pretvorbe i privatizacije. U Zagrebu, dakle, započinje presudna bitka za životni standard. Nije to bitka za radna mjesta zaposlenika Holdinga, kako bi se moglo zaključiti iz činjenice da se predstojećim privatizacijama zasad protive samo sindikati i pokoja nevladina udruga.
U pitanju je uistinu borba za grad. Ako se gradonačelniku i njegovom šefu Holdinga dopusti da provedu privatizaciju na način kako je zamišljaju, za pet do deset godina imat ćemo zapušten i siromašan Zagreb. Živi bili pa vidjeli. Ili još bolje – živi bili pa ne dopustili.
