Nije kriv predsjednik Sabora Josip Leko što je uoči glasanja o Zakonu o zaštiti prirode u dva navrata zaustio da zastupnicu Mirelu Holy oslovi s "ministrice". I to usred njenog ledenoratovskog sukoba s aktualnim resornim ministrom koji mu je u tim mučnim trenucima sjedio uz bok.
Jadni Leko je, naime, iz prvih redova svjedočio zabijanju još jednog čavla u lijes političke budućnosti SDP-a kao i ekološke odnosno gospodarske i razvojno-tehnološke budućnosti Hrvatske. I, baš za vraga, ni stranačka disciplina ni to što je ministar Mihael Zmajlović zeleno svjetlo za drugu po redu političku egzekuciju nad Holy očito dobio od samog premijera, ništa Leku nije uspjelo zaštititi od izdajničkog lapsusa. A onda mu se prokleti lapsus u samo nekoliko minuta čak i ponovio.
Nije Leki za zamjeriti. Očito je i on podlegao općem dojmu u društvu da se od prvog dana aktualni ministar ponaša kao uzurpator na svom ministarskom mjestu, a osoba kojoj je doista stalo i koja doista razumije o čemu je riječ u resoru tavori u stranci u svojstvu političkog disidenta.
Tjednik Forum je prije točno godinu dana, još u svom tiskanom izdanju, zaključio da je Mirela Holy smijenjena u prvom redu zato što je radila po Planu 21. Povoda za tadašnji zaključak Forum je imao mnoštvo, a jedan od najkomičnijih bio je taj što je prilikom svoje ministarske inauguracije, na novinarsko pitanje o stanju u svom resoru Zmajlović za mišljenje otvoreno pred kamerama pitao svog premijera. I ostao živ.
Danas se pak tvrdnja o Holy kao heretiku zbog odanosti predizbornim obećanjima iz Plana 21, više nego ikada pokazuje kao istina. Među ostalim, Zmajlović tvrdi da Plan 21 uopće ne predviđa, primjerice, osnivanje Nacionalne parkovne agencije, čime ostavlja najblaže rečeno redikulozan dojam jer se na stranačkim stranicama SDP-a dandanas može naći vijest od 24. svibnja 2009. u kojoj je SDP predstavio svoju stranačku politiku zaštite prirode. A u njoj stoji: "Uspostavom Središnje agencije parkova postiglo bi se jedinstveno, efikasnije i jeftinije upravljanje te ujednačen razvoj zaštićenih područja nacionalnih parkova i parkova prirode." Pa, ako laže koza, ne laže rog, koliko god se ono što SDP danas naziva najnovijom verzijom Plana 21, a što se može pročitati na stranačkim stranicama, crvenilo od ispravaka koji su u međuvremenu unošeni.
I dok bi cinik još i zaključio da se posljednja verzija Plana 21 na stranačkim stranicama crveni od srama, sasvim slučajno u stranačkoj boji, nakon svih onih obrata u politici Vlade koji su nastupili nakon protjerivanja Holy iz ministarstva, a koji se tiču HE Ombla, TE Plomin C, kadrovskog pokolja u ministarstvu, instaliranju niza novih ljudi iz Zmajlovićevog Jastrebarskog, zaustavljanju svega na čemu je radila bivša ministrica koja je bila i glavna osoba koja je pisala zeleni program Plana 21, prosječni građanin ove zemlje ne može ne zaključiti da je predizborno obećanje SDP-a u tom dijelu bilo puka podvala za privlačenje glasova i politički zeleno raspoloženog biračkog tijela. Podvala kako građanima, tako i Mireli Holy.
Da je riječ o predizbornoj prevari bilo je jasno još i prije osnivanja Vlade, kada je Milanović na zahtjev HNS-a osnovao Ministarstvo prostornog uređenja i graditeljstva, iako je Plan 21 predviđao resor s objedinjenom prirodom i prostornim uređenjem, nakon groznih iskustava s višegodišnjim koruptivnim HDZ-ovim križancem između prirode, prostornog uređenja i graditeljstva. Uslijedilo je višemjesečno divljanje ppVRH Radimira Čačića, koji čak i danas, vrijedi i to primijetiti, iz Vlade i iz vrha SDP-a uživa neusporedivo bolji tretman nego Holy. I to unatoč tome što se Čačić pokazao kao jedan od najneuspješnijih članova Vlade, u kojoj se, posebno prema Holy, ponašao kao dežurni školski grubijan, unatoč tome što mu je (slučajno baš u Forumu) dokazan brutalni i katastrofalni nepotizam prema nekvalificiranim stranačkim kolegama, te unatoč tome što je on danas zatvorska ptičica na najmanje jednogodišnjoj robiji zbog ubojstva dvoje ljudi u prometnoj nesreći.
Mireli Holy se, s druge strane, ni danas ne može spočitati ništa osim onog nespretnog i zlosretnog maila kojim je, pobrkavši stranačku i ljudsku poziciju, apelirala da se izvjesnu gospođu ne najuri iz HŽ-a.
Koliko god se ova priča i ponašanje Vlade te premijera i šefa SDP-a osobno činili suludima, ljudski je tražiti minimum logike koji su doveli do spektakularnog niza paradoksa, kakvih se ne bi posramio ni HDZ u svojim najgorim trenucima. Jer, prvo, ovo čemu smo svjedočili danas nismo sisali veslo pa da povjerujemo da je rezultat sukoba isključivo između Holy i Zmajlovića, na što neki mediji u Hrvatskoj pokušavaju svesti svojim naslovima, pa čak i sadržajem. Jasno je da je riječ o istočnom grijehu SDP-a koji i zemlju i stranku vodi u propast. Drugo, kada je riječ o Milanoviću i Zmajloviću, što god tko mislio o njihovoj (ne)kompetenciji, vjerojatno je čak i njima samima jasno negdje u dubini duše, negdje na osobnoj razini beznadežno zatrpane iskrenosti, da je ovo što rade katastrofalno loše, da se nisu ni milimetra makli od onoga što je radila Marina Matulović Dropulić.
O čemu je onda riječ? Je li doista moguće da se veliki projekti poput "Omble 1", "Dubrovnika 2" na Srđu, Plomina 3 i ostalog pokušavaju gurati isključivo zato da bi se namirila korporativna hobotnica, hijerarhijski kiklopskih razmjera od nekoliko tisuća do milijardi eura na razini svjetskih korporativnih kriminalaca? Zar bi se zbilja netko usudio dobrobit nacionalnih parkova i parkova prirode podrediti očuvanju sinekura već instaliranih stranačkih kadrova na postojeće pozicije u sadašnjoj organizaciji dotičnih parkova?
Zar se iz vrha najveće vladajuće stranke doista nitko ne osjeća dovoljno loše da u stranačkim okvirima otvoreno drekne protiv očitog uništavanja javnih dobara, državne imovine i prevari birača? Što bi, primjerice, kod njemačkih kolega u SPD-u i za puno manje prekršaje bila sasvim normalna situacija. Na osnovu onoga što je radila u ministarstvu, Mireli Holy je za vjerovati da je do posljednjeg trenutka radila kako je obećano pred izbore, po Planu 21. Na tome je inzistirala, zbog toga je i otvoreno progovorila. No danas je politički život u Hrvata, pa tako i SDP, na takvoj razini da ljudi kojima je doista stalo do naroda koji predstavljaju, moraju izabirati ili da umru od srama ili da bježe iz šibicarskog okruženja u svojim strankama.
* Forum
