„Mi ovdje govorimo o prostoru, o kvalitetu života, o kritičnoj masi, o apsolutno izvrnutom sistemu vrijednosti, govorimo o kinu koje ima svoju istoriju i koje je nestalo u kandžama tranzicije, govorimo o fenomenalnoj grupi aktivista koji žele dati smisao svojoj profesiji i stilu života jer očigledno da čak i u ovolikom gradu za to nema prostora“, kazala je Vildana Drljević, jedna od inicijatorki Art kina Kriterion u Sarajevu, gostujući u Otvorenim razgovorima na temu „Kako radio bioskop“ u Novom bioskopu Zvezda u Beogradu.
Art kino Kriterion počelo je sa radom pre nekoliko godina, a prethodno je bilo kino bez prostora – projekcije su održavali gde god su mogli – od zidova kulturnih institucija u Sarajevu do kafića.
„Kad sam ušla večeras u ’Zvijezdu’ i kad sam vidjela sve prostorije, žmarci su me prošli. Mi smo 2010. ušli u kino ’Tesla’ u Sarajevu, koji je isto tako bio zatvoren, privatiziran, buđav, netaknut, u centru grada, jedno od najljepših kina u gradu... Prošli smo sve faze – od smrzavanja, puštanja projekcija do administrativnih prašuma, kako riješiti vodovodne cijevi, kako nabaviti 35 mm projektor, a da ne govorimo o kopijama, kako pustiti film sa tog projektora...“, kazala je Drljević.
Danas je Kriterion mesto nezavisne scene Sarajeva u kojem se, sem projekcija koje su periodične, organizuju žurke, koncerti, promocije, festivali...
S druge strane „stola“ tog četvrtka u „Zvezdi“ bili su ljudi koji rade u državnim institucijama – u kinotekama Slovenije i Srbije. No, to im nije bila garancija, bar u slučaju Srbije, da država ne pokuša da im oduzme zgradu u kojoj su smešteni. Direktor Jugoslovenske kinoteke u Beogradu Radoslav Zelenović kazao je da je agonija sa državom trajala sedam godina, ali da je uspeo da se izbori da se zgrada izuzme od privatizacije.
„Kinoteka danas ima pet dvorana. Velika prednost dvorana jeste u tome što ih podržava arhiv koji ima blizu stotinak hiljada filmskih kopija, uglavnom 35 mm traka, ali obe sale imaju i DCP i Blue ray i sve ostale formate na kojima se pojavljuju filmovi iz sveta. Baviti se prikazivanjem filma i uopšte filmom danas u Srbiji je jedan jako težak i komplikovan posao jer da se ponovo aktuelizuje priča sa privatnikom koji je kupio hotel Union i koji već 10 godina od sale u Kosovskoj pokušava da napravi kockarnicu. To se uklapa u opštu sliku tranzicionog gubitništva, a mislim da su bioskopi jedni od najvećih tranzicionih gubitnika u Srbiji. Uklapa se i u opštu sliku da na mestu na kojem je održana prva filmska projekcija 1896. i koja je bila jedna od nekoliko projekcija u tom času u Evropi, da se na tom mestu danas takođe nalazi kockarnica Tu nema mesta velikim iznenađenjima. Grad Beograd je u ovom slučaju, za razliku od ranijih situacija, potpuno na strani Jugoslovenske kinoteke“, kazao je Zelenović.
U 15-ak gradova u Sloveniji postoje art kina, koja imaju svoju publiku, kaže Varja Močnik, urednica slovenačke kinoteke u Ljubljani.
„Naš moto je da se istorija filma dešava sada. Naravno da puštamo stare filmove, ali pokušavamo i da eksperimentišemo, pa tako u okviru Kino Uho, u kojem puštamo nijeme filmove, imamo uvek nekoga ko svira ili klavir ili se bavi nekom drugom muzikom, povezujemo se sa muzičarima koji rade različite stvari“, rekla je.
Moderator otvorenih razgovora, režiser Stefan Ivančić, podsetio je da su nekada postojali kino klubovi u kojima se razgovaralo o filmu ali se i snimalo, pa je to ponudio kao jedno od rešenja šta bi bioskop danas mogao biti.
„U Ljubljani se radi evropski model event cinema. Publika danas hoće nešto više nego projekciju filma, ali mislim da popularizaciju treba zahvatiti sa druge strane i da se to može, da treba stvoriti okvir za razmišljanje o filmu koji je u nekim generacijama u Sloveniji nestao. Bio je trend, kao osamdesetih, kada smo imali VHS da niko nije izlazio od kuće. Sada su došli torenti, ali i generacije kojima to nije dosta jer mislim da je trend u Sloveniji da se ljudi hoće družiti i razgovarati o filmu. To deluje optimistično. Mislim da kod nas država neće stvarati uslove za pravljenje filmova i razgovore o njima, to ostaje na neinstitucionalnim inicijativama, sve to zavisi od pojedinaca.“
„Mislim da je trend da ljudi idu u kino opet. Ovaj individualizam ih ubija i mislim da su to shvatili. Zato 35 mm trake jesu jako bitne jer ako cele generacije odrastaju na torentima one ne shvaćaju film kao širok društveni pojam, nego nešto što on gleda kući na kompjuteru. Mislim da su kino i projekcija u izvornom obliku jako bitni kako bi se stvorila svest o razmišljanju o filmu“, naglasila je Močnik.
Nadovezujući se na priču o „Zvezdi“, Zelenović je podsetio da se u Srbiji pripremaju izmene Zakona o kulturi u kojem nema filma i kinematografije.
„Kako će se završiti priča sa ovim što vi ovde pokušavate, nije ni lako ni jednostavno rešiti utoliko pre što vidim da ima tendencija da se u novom Zakonu o kulturi film i kinematografija izbace. Ozbiljno je pitanje ko to ima pravo da jednu civilizacijsku vrednost kao što je film prekrsti u opšti termin koji se zove audio vizuelna ne znam šta. Da li to znači da institucije poput naše treba da menjaju imena? Šta ćemo sa tim silnim filmovima iz 130 zemalja sveta koji se čuvaju u Beogradu, koji su svetska kulturna baština i koji su snimljeni na filmskoj traci? Pitanje izmene zakona ili donošenja novih zakona nije nikako tehničko pitanje, to je etičko pitanje“, podsetio je.
Uz podršku koju je već dao aktivistima u Novom bioskopu „Zvezda“, ponovio je da će Jugoslovenska kinoteka pomoći onoliko koliko može, ali i napomenuo da oslobođenje bioskopa nije samo interna stvar aktivista.
„Ne zaboravite jedno. Mnoge oči Srbije su uprte u vas i u ovo što se dešava ovde. I ovo za mnoge može da bude inicijalna kapisla da probaju nešto slično u svojim sredinama. To je dodatno obavezujuće i za vas i za nas koji pokazujemo dobru volju da se to promeni, da bude kako treba. Ne da ih ne razočaramo, nego da ih ne uvedemo u nešto iz čega neće moći sami da se isčupaju. Ova inicijalna kapisla može dfa učini mnogo na jednoj vrsti preporoda srpskih bioskopa, a mislim da je krajnje vreme za to. Molim vas imajte i tu stvar na pameti kada budete odlučivali šta i kako dalje.“
Povezani članci
Film je politika, bioskop je društvoČija je "Zvezda"?
"Neposlušni" oslobodili i bioskop u Kuli
Širenje slobode
O privatizaciji ili kako su ubijeni beogradski bioskopi