Nije važan gradonačelnik, nisu važne ni ad hoc koalicije koje se osnivaju zarad partikularnih interesa podređenih javnom interesu, važan je Grad, Grad koji se pretvara u provinciju.

Ovim riječima bivši gradonačelnik Dubrovnika Vido Bogdanović pokušao je da odgovori na pitanje kako njegov aktuelni kolega Andro Vlahušić vodi grad.

Dubrovnik je prije nekoliko dana dobio takozvanu veliku koaliciju. Sastali su se SDP, HDZ, HNS i druge male stranke, sem Laburista i Kandidacijske liste „Srđ je grad“, shvatile da se bliži rok za izglasavanje Urbanističkog plana uređenja golf resorta na Srđu, i zaboravile na sve optužbe i vrijeđanja kojima su jedni druge verbalno šamarali, evo, skromnih 20 godina. Bilo je važno samo da ne propadne UPU za golf resort. Tako je Dubrovčanima pred nosom osvanuo takozvani Dubrovački dogovor, nekoliko listova papira na kojima lud zbunjenom i obrnuto pojašnjava šta je crvene i crne natjeralo u mrsku im koaliciju. Dubrovčani su dobili takozvano Gradsko vijeće tri mjeseca nakon lokalnih izbora skupljeno s koca i konopca, uz izvinjenje nekih od poslanika da „nisu imali izbora“. Tako je to kad se politikom bave takozvani političari koje biraju takozvani građani.

Bogdanović novonastalu situaciju pojašnjava na sledeći način: „To uopšte nije koalicija. To je jedan ad hoc dogovor da bi se kako tako konstituiralo Gradsko vijeće, da se ne bi išlo ponovo na izbore, prvenstveno zato jer bi ponovni izlazak na izbore značio ponavljanje cijele procedure za donošenje prostornog plana za Srđ. Koliko će to trajati ne znam, jer političke koalicije su mnogo ozbiljnije stvari nego ovaj dogovor. One se prije svega definiraju, zna se uloga svakog partnera, a ovdje to izgleda kao ’ajmo se naći i izglasati šta imamo pa ćemo kasnije vidjeti“.

Koalicija je zapravo kruna jedne potpuno šizofrene politike koju godinama vodi gradonačelnik. Narodski bi se  mogla nazvati „šlagom na torti“ višegodišnjih gaženja predizbornih i postizbornih obećanja, neprincipijelnosti i pogodovanja bliskim ljudima. Profil koji se u nekoliko gradova pokazao kao uspješan model vladanja.

„Posljedice po grad i po politički život u gradu će se tek vidjeti. Nije dobro da nečiji partikularni interes, pogotovo poslovni, uvjetuje konfiguriranje tijela koje bi se trebalo prvenstveno baviti javnim pitanjima“, pojašnjava Bogdanović dodajući da su Dubrovčani apatični, da se prvenstveno bave pitanjem kako preživjeti, kao i većina građana Hrvatske, zbog čega i nije bilo velike reakcije na takozvani Dubrovački dogovor.

Reagovalo je nekoliko novinara, inicijativa „Srđ je naš“ i Zelena akcija. Novinar portala index.hr, prvi novinar koji je nagrađen za istraživačko novinarstvo na internetu u Hrvatskoj, Ilko Ćimić, kaže za Kontrapress da je sada očigledno da su SDP, HDZ i HNS na istoj strani. Podsjeća da je bivša gradonačelnica Dubravka Šuica, pripremajući se za izbore 2009. godine, izvukla svoje najupečatljivije izjave koje je dala kao političarka od 1999. godine. Jedan od tih citata bio je kako sa SDP-om nikada neće u koaliciju. Jednako tako, kaže Ćimić, čelnik dubrovačkog HNS-a Andro Vlahušić vodio je medijski rat s dubrovačkim HDZ-ovcima, a nakon što je došao na vlast 2009. godine poručio je biračima, misleći na poraznu ostavštinu osmogodišnje vladavine HDZ-a, - "nikada više!".

Plakat u Lazaretima u Dubrovniku

„Afera golfa u Dubrovniku započela je od HDZ-a još iz vremena kada je dogradonačelnik volonter Antun Kisić kao odvjetnik ubirao novac za stranog investitora kupujući zemljište na Srđu. Vlahušić je spremno nastavio ondje gdje je HDZ stao. U Gradu je oduvijek bila ta koalicija - dogovor, koja se sada u 2013. godini samo konkretizirala. Uostalom, pitajte se zašto je Vlahušić stao s prijavama i iznošenjem spornih dokumenata koje je našao kada je kao gradonačelnik 2009. godine prvi puta ušao u svoj ured. Pitajte se zašto je, inače osvetoljubiva, Dubravka Šuica nakon prolivenih suza na Stradunu odustala od utrke za gradonačelnicu ove godine iako je po anketama imala najviše šansi? Naime, i SDP i HNS i HDZ u posljednjih su 12 godina bili na istoj strani. Sada napokon za to imamo i dokaz. A to je dogovor, odnosno ugovor, o međusobnom podupiranju u Gradskom vijeću te podjela fotelja u gradskim tvrtkama. Posebno za tu priliku, iz naftalina je izvučen politički termin "kohabitacija" kako bi se izbjegla riječ koalicija. No, u gradu Dubrovniku sve je jasno. Odavno!  Nalikuje mi to pomalo na one situacije iz američkih gangsterskih filmova kada se loši momci gentlemenski dogovore tko će voditi nelegalne poslove u određenom dijelu grada te sklope sporazum da si međusobno neće ulaziti u teritorij. I poslove. Uostalom, to je možda i najbolji opis onog što se dogodilo u Gradu“.  

Taoci lošeg rada DORH-a

Kolumnista tjednika „Novosti“ i politički analitičar Marinko Čulić za Kontrapress kaže da je sličnih koalicija već bilo, posebno naglašavajući slučaj Osijeka, ali da ne bi bilo dobro da se prenese na državni nivo.

„Ako to ima nekakvih reperkusija u smislu da bi se išlo ka velikoj koaliciji između SDP i HDZ, to ocjenjujem krajnje lošim zbog toga što je poliitički život u Hrvatskoj, u smislu nekakve elementarne dinamike, vrlo kržljav i približavanje HDZ i SDP bi definitivno ugušilo politički život. Mene bi to asociralo na umiranje višestranačja i parlamentarizma u Hrvatskoj i imalo bi prvenstveno velike i nesagledive posljedice po zemlju, a za ove dvije stranke me nije previše briga, mada mogu reći da bi i za njih to bilo loše“, poručuje Čulić.

U prilog zbližavanju ove dvije stranke govori i najava promjene Ustava koju premijer Zoran Milanović pominje kao kompenzaciju za takozvani lex Perković, slučaj izmjene zakona o izručenju.

„Milanović pokušava istupati tako, da bi napravio balans, predlaže da se u Ustav ugradi odredba o nezastarjevanju zločina sa političkim motivom. HDZ je to u prvu ruku odbio, međutim, HDZ je prije nekoliko dana rekao da će to prihvatiti jer ih je on prilično vješto stjerao u kut, ne mogu ostati ravnodušni prema toj vrsti zločina tako da su natjerani na to. Ako se na jesen ta ustavna odredba unese, bio bi to dodatni razlog da se govori o približavanju HDZ i SDP. U tom smislu dubrovačka i osiječka priča postaje još aktualnija“, zaključuje Čulić. 

Da je problem mnogo ozbiljniji smatra i Ilko Ćimić, koji glavnog krivca vidi u državnom odvjetniku Mladenu Bajiću i lošem radu DORH-a.

Rad Marijane Vukić – simbolični prikaz rasprodaje grada

“Dubrovnik je, kao i Zagreb, talac lošeg rada glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i hrvatskog pravosuđa. Kako izgleda kada se čeka pravda najbolje možemo vidjeti na primjeru ova dva grada. Dubrovniku, eto, ostaju spomenici takvog nerada razasuti svuda po gradu. Jedan od najdojmljivijih takvih spomenika je nova, velebna, ali i  prazna gradska garaža koja je od nedavno u bankrotu. Takvih spomenika bit će sve više. S obzirom da hrvatsko pravosuđe godinama nije kažnjavalo takav rad, danas imamo nove generacije političara koji smatraju sasvim normalnim da im je ‘Obliti privatorum publica curate’ tek grafit iznad jednih dubrovačkih vrata. Dubrovnik je, nažalost, samo posljedica onog što se događa u državi, a o čemu često čitamo u stranom tisku kada kao najveće nedostatke Hrvatske, nove članice EU, nabrajaju korupciju, sukob interesa i neefikasno pravosuđe. Tek kada se promjene prilike u samoj državi i Dubrovnik će se moći mijenjati. Do tada ostajemo taoci. I zbrajamo štetu”, kaže Ćimić.

Dubrovnik se mijenja. Mijenja se brzinom kruzerskog turizma. Kada ga okupiraju horde turista sa velikih brodova - hotela u roku od nekoliko sati, blokiraju život u njemu, naprave nekoliko sjajnih fotografija i nestanu. Kao što i Grad s njima nestaje u nepovrat  Trosatni turizam na dnevnom nivou mijenja Dubrovnik zauvijek. O tome možda najbolje govori Vido Bogdanović:

„Brine me iz dana u dan pravac u kojemu Dubrovik ide. Grad Dubrovnik sve više prestaje biti Grad, a sve više postaje sezonsko odmorište ili nekakav rizort. Dubrovnik je u bivšoj Jugoslaviji bio regionalni centar ili mikroregionalni centar, a sad je po svemu provincija, osim po nasljeđu koje rentiramo turistima i od toga živimo.“