Pojavili su se prvi put početkom septembra na festivalu hrane i filma “Kinookus” u Stonu. Taj jedan nastup osmočlanog benda iz Dubrovnika bio je dovoljan za slavu – u samo 15 dana od prvog koncerta dali su nekoliko intervjua i gostovali na Hrvatskoj radio televiziji, a osvojili i vernu publiku koja nestrpljivo čeka prvi album. 

Opičena poljoprivredna glazba (OPG) održala je sjajan koncert treće večeri Kinookusa. O tom nastupu smo već pisali, no ponovićemo – bila je to vrhunska zabava, uz kvalitetnu muziku i zarazne, a pametne stihove. Toliko zarazne da su sutradan svi te iste stihove pevali po stonskim kafićima.

Njihovi stihovi jesu o ljubavi, ali o ljubavi prema hrani. Njihova muzika i stihovi slave život. Iako su zabavni, oni teraju na razmišljanje kako smo živeli nekada, a kako živimo sada, uz to čuvajući reči konavoskog kraja od zaborava. Kao što pokušavaju da sačuvaju i zdrav način prehrane od zaborava.

Članovi benda su Ivana Bratoš (vokal), Matej Trpin (kahon, prateći vokal), Antonio Bratoš (gitara, megafon, vokal), Igor Vlahušić (bas), Ivana Butigan (flauta, violina, ukulele, vokal), Romana Kalauz (kazu trumbeta, prateći vokal), Romana Kolić (kazu, prateći vokal) i Maja Grgić (kazu pozauna, prateći vokal).

OPG proizvodi Opičenu Poljoprivrednu Glazbu, a, kako kažu, svi proizvodi su im Originalni, Prirodni i Genijalni. Bend za Kontrapress predstavlja Antonio Bratoš.

KONTRA: Kako je nastao bend?

Bratoš: Sve je počelo 2008. godine kada smo doma napravili zen parti, kojem smo svi pridonijeli na svoj način – bile su neke kaligrafije, priče, skečevi, a žena i ja smo radili pjesme. Između ostalih i „Dala nam je Zore domaće mrkve“ koja je bila u sasvim drugom aranžmanu od onog koji se sada može čuti u OPG. S njom smo počeli. To je bio početak ideje, ali nismo išli za tim šta ćemo dalje. Prošlo je pet godina, mi smo se malo igrali sa “Pečenom krtolom”, i sa diska je krenula „Lady“ od Fele Kutija. Skužio sam da bi mogli uzeti taj afrički gruv za „Pečenu krtolu“. S tom pjesmom su se počele stvari događati. Jedan dan doma sam pravio ručak djeci i skužio da nema kurkume i počeo spontano to pjevati kroz kuću. Skužio sam da bi se od toga moglo nešto napraviti i odmah sam snimio da mogu pokazati ženi kad dođe s posla, a nakon toga sam poslao Ivani Butigan. Stvari su se razvijale, svakih sedam dana smo joj slali novu pjesmu, samo su dolazile jedna za drugom. Kad ih se skupilo dovoljno, žena i ja smo nastupili na festivalu  „Čovjek na Zemlji“ u svibnju, otpjevali tri-četiri pjesme. Publika je bila zadovoljna i rekli su nam da je šteta da to ostane tako, da bi to trebalo snimiti, ali je bilo malo pjesama.

Za mjesec dana smo imali sedam, osam pjesama, još smo ih malo doradili i eto – čuli ste naš repertoar.

U premalo vremena se mnogo stvari dogodilo. Ja jesam napisao sve pjesme (uz pokoju sugestiju moje žene), ali se nekako ne mogu poistovjetiti s njima kao da su moje jer imam dojam da sam samo poslužio kao neki kanal kroz kojeg su se dogodile. To se moglo dogoditi bilo kome, ali stvari su se posložile baš tako da se sve ovo dogodi baš nama.

KONTRA: Članovi benda su vrlo šaroliki – neki se profesionalno bave glazbom, neki su za to dobijali i nagrade, dok ima onih koji rade potpuno druge stvari, neki su pravnici, vi ste kontrolor leta. Kako ste se uopšte skupili?

Dobra zabava uz kvalitetnu muziku i pametne tekstove: OPG

Bratoš:  Nama je kao obitelji teško biti u bendu jer neko mora čuvati djecu. Zvali smo Ivanu, i na „Čovjeku na Zemlji“ smo sreli druge ljude i pitali ih da li bi svirali s nama – Mateja bi li svirao kahon, on je pristao; Igora bas, rekao je da je to super, da je šteta da pjesme ostanu nesnimljene ili da se ne odrade i onda su se pomalo gradile stvari – ubacili smo violinu, flautu, bek vokale... Pozvali smo ljude za koje smo znali da bi to mogli otpjevati i kako se približivao Kinookus, padale su i nove ideje poput flamenka na „Kurkumi“... Ima tu još mnogo ideja.

KONTRA:  Već su počeli i pozivi za nastupe, dospeli ste i na HRT.

Bratoš: Da, počele su se stvari otvarati. Vidjet ćemo što će biti. Planiramo uskoro snimiti sve pjesme i to bi bio službeni CD, ali ne neka ozbiljna karijera. Opušteni smo.

KONTRA: Većina tekstova je vezana za hranu – pečena krtola, pršut, mrkva, kurkuma, ljekovito bilje... Zašto je važno pevati o hrani?

Bratoš: U muzici je važno biti autentičan. Mi ne sviramo tradicionalnu muziku iz Hrvatske - klape i tamburicu. Ne volim tu vrstu muzike i ne mogu se poistovjetiti s njom da mogu pisati takve pjesme, ali mogu se igrati sa bluzom, fankom i sl. Pošto ta vrsta muzike nije naša autohtona, trebali  smo ubaciti nešto svoje, autentično, a ono što mi imamo je konavoski izričaj; tu smo još uklopili i svjetonazore koje imamo, ono što mislimo da treba raditi sa životom i prirodom. Ukratko, uzeli smo muziku koju volimo i u nju stavili riječi koje govorimo.

Nitko nema ovakve pjesme, nije  se opredijelio za ovaj agropop. To je naša strana autentičnosti koja je bitna i, s druge strane, mi pjevamo o onome što živimo – nemamo više kupiti gdje dobre, zdrave stvari, a vremena su takva da su ljudi koristili i koriste razne pesticide, sve što mi u jednoj od pjesama spominjemo. Pjesmom „Eko certifikat“ poslali smo poruku da zaista želimo da znamo što jedemo. Neka je to voće i povrće lošijeg izgleda, ali da je zdravo.

KONTRA: Kako je nastala pjesma „Eko certifikat“?

Flamenko uz "Kurkumu": Romana Kolić

Bratoš: Moj punac stvarno kaže da cidokor nije otrov, to je istina. Sve što piše u tekstovima je istina. Svi likovi su stvarni. Počeo sam s njim, onda sam skužio da njegova mama stavlja sanitru za pomadore… Od prijatelja otac isto koristi pesticide pa sam htio spomenuti sve te likove - šta su prije koristili, odnosno šta još koriste da bi voće i povrće imalo određenu kvalitetu. To voće i povrće koje oni danas uzgajaju, mi tretiramo kao domaće, i puno je kvalitetnije nego ono iz butige. Međutim, oni i dalje koriste otrove koliko god to domaće izgledalo. Naravno, nakon refrena se nametnulo to da kritiziramo sve, ali ako već kritiziramo onda moramo ponuditi alternativu – i ponudili smo permakulturu, kompost, struju iz vjetrenjače… Sjetili smo se da bi paralelno s tim bilo dobro da nabrajamo stvari koje su jako štetne. Nakon refrena ide pozitivam pogled na život kroz permakulturu, ali je izrazito negativan koncept u kojemu je nabrojano sve što je zlo, a stane u jedan proizvod– obrano mlijeko u prahu, razni emulgatori i sl. To je nekakva igra dobra i zla, nameće se jer, dok ja pjevam o permakulturi, Ivana ima izrazito hladan glas kada kroz megafon nabraja štetne stvari.

KONTRA: Zašto je važno da znamo šta jedemo?

Bratoš: Naravno da je bitno što jedemo. Ono što jedemo, s vremenom, to i postajemo. Ako jedemo zdravo, zdravi postajemo, ako jedemo lešine (i prerađenu hranu), lešine postajemo. Nema tu mudrosti, samo čista matematika. No, današnje vrijeme nema pitanje ima li što zdravo. Eventualno može biti zdravo ono što sami uzgojite i u toj pjesmi pjevamo „ja doma imam ledinu neobrađivanu 30-40 godina i više“ - to je čista priroda koju imamo ali se njome niko ne bavi. Znamo da je bitno, nije to pitanje samo fizičkog, nego i mentalnog i duhovnog zdravlja.

KONTRA: Muzika je odličan alat za prenošenje poruka.

Bratoš: Ona je najbitnija i najjednostavnija za prodrijeti ljudima u svijest. Jutro poslije koncerta svi su pjevali naše pjesme. Prijatelj mi je rekao da je toliko zarazno da se ne može osloboditi  refrena. Cijelo je vrijeme pjevao. To muzika radi i vrti se još uvijek. Nažalost, bombardirani smo lošom kvalitetom muzike na estradi, pa djeci i odraslima dolaze krive poruke, ali na ovaj način možda dođe i dobra poruka.

KONTRA: Da li je ovo tvoj prvi bend?

Bratoš: Muzikom sam se do sada bavio isključivo amaterski. Ovo je moj prvi bend sa autorskom muzikom.

KONTRA: Dubrovnik je poslednjih godina u medijima sve češće i zbog grupe aktivista koji se bore za  javna dobra, pojavili su se festivali „Čovjek na Zemlji“ i Kinookus koji podižu svest o važnosti zdrave životne sredine i odnosa prema hrani. Da li je i OPG deo tog konteksta?

Bratoš: Sva ta dešavanja su uticala na neke pjesme indirektno. Stvari koje se događaju zaista utječu na ovo, ali ne istim intenzitetom. Neke stvari nisu uopće utjecale jer je to nešto što se nama događa svakodnevno - baba Mare, kako se uzgaja ovo ili ono, to su svakodnevne stvari s kojima živimo.  S druge strane o permakulturi sam naučio od ljudi sa kojima se družim i koji o tome znaju dosta. Ne treba biti previše inteligentan da bi se shvatilo da je takva vrsta života najzdravija i najvažnija i da ju je vrlo jednostavno izvesti, samo se treba odlučiti za to, ali malo ih se odlučuje jer je svakome promjena teška. No, može se.

KONTRA: Dok publika čeka prvi album, čime se članovi OPG bave?

Bratoš: Skupljamo arhaični jezik, svak’ nešto piše, prikuplja te riječi, kad ih stavimo na gomilu znaćemo što gdje ide. Već imamo ideju za nekih šest – sedam novih pjesama, i ide u tom smjeru. Pokrenuli smo val, sad će se i više ljudi uključiti u ovo. Volio bih da zajednički kreiramo pjesme jer se na taj način stvara zajednička energija. Do sada su oni sebe doživljavali kao studijske muzičare, došli su pomoći meni da se ovo napravi. To se polako mijenja.

KONTRA: Da li doživljavaš OPG kao ozbiljan bend?

Bratoš: Nama je ovo sve prvenstveno zabava. Kasnije se to pretvara u ozbiljniju priču, ima svoju poruku, da ljudima probudi svijest ne bi li počeli razmišljati o svemu ovome, ali nama je sada bitna isključivo zabava i da to što se zabavljamo prenesemo na one koji nas slušaju, a oni dalje. Dok nas sa svih strana bombarduju različitim zabavnim informacijama, koje su manje više isprazne i bez sadržaja, mi nudimo malo drugačiju, ali opet zabavu.  Cijela ova priča je važna i radi naše djece. Nije nikada kasno za promijeniti se. Mi ćemo stvoriti temelje za ono što će djeca kasnije primiti. Imamo sada priliku stvoriti sebi normalan život kako ga zamišljamo, a nije teško, samo se trebamo odlučiti, da djeca shvate da je takva vrsta života moguća i da nastave živjeti takvim zdravim životom kakav je bio prije nekoliko decenija.

Uživajte u koncertu: